Jacques Houdek otkrio što predviđa Miji Dimšić na Eurosongu pa zaključio: ‘Ovogodišnje izdanje je ispod razine kvalitete’

Jacques Houdek (Foto: Tonci Plazibat/CROPIX)

U Torinu u Italiji će se održati 66. po redu natjecanje za najbolju Pjesmu Eurovizije. Što predviđa hrvatskoj predstavnici Miji Dimšić, koje angedote pamti sa svog nastupa, koja mu je pjesma srcu najbliža i još punu toga, za Zagreb.info otkrio je pjevač Jacques Houdek. S pjesmom “My friend”, 2017. godine je Hrvatsku predstavljao i ušao u finale te je osvojio 13. mjesto u Kijevu u Ukrajini.

Jeste li bili zadovoljni plasmanom u finale i osvojenim 13. mjestom?

Plasman u veliko eurovizijsko finale bila je najveća nagrada mom malom (ali neprocjenjivom) timu i meni za sav trud i ulaganje osam mjeseci uoči Eurosonga, kao i potvrda naše vizije konceptualnog nastupa. Trenutke televizijskoga prijenosa polufinala, koje prati više od 100 milijuna ljudi, kada su pročitali ‘Croatia’, neću nikada zaboraviti, kao ni hrvatsko zajedništvo koje sam itekako osjetio sve do Kijeva. 13. mjesto za malu Hrvatsku, bez lažne skromnosti, ravno je pobjedi – ja sam itekako svjestan da sam nastupio s ovom pjesmom za neku veću, politički snažniju i utjecajniju zemlju, da bih bio u TOP 5, no još uvijek sam najponosniji što sam predstavljao baš svoju Hrvatsku – i u polufinalu i finalu sam se tolikim ponosom i domoljubljem zaogrnuo našom zastavom i osjećao se poput naših sportaša na olimpijskim igrama.

Naposljetku smo ukupno bili 13., a od strane publike 9., od ukupno 42 zemlje, što je najveći pokazatelj koliko je publika diljem Europe prepoznala koncept ‘My friend’. Ponosan sam što je, ukupno gledajući, prema službenoj statistici Eurosonga, My friend zauzeo visoko 6. mjesto od svih hrvatskih predstavnika u eurovizijskoj povijesti.

Ima li kakva anegdota vezana za Vaš performans u Ukrajini?

Ukrajina mi je ostala u prelijepu sjećanju i danas se s posebnom nostalgijom i neopisivim emocijama prisjećam našeg eurovizijskog puta i nastupa upravo na kijevskoj eurovizijskoj pozornici. Prejaka je simbolika cijeloga nastupa, poruke pjesme, slavljenja različitosti… Upravo smo od Ukrajine dobili i najviše bodova, a bili su sjajni domaćini!

Što se tiče samoga nastupa, prije izlaska na najveću svjetsku glazbenu pozornicu, vrlo brzo shvatiš kako ti godine i godine iskustva, tisuće nastupa, zapravo ne pomažu puno u savladavanju treme, odnosno odgovornosti da sada pred tolikim gledateljima predstavljaš svoju zemlju, svoj narod… Sjećam se da su mi se potpuno osušila usta i ni hektolitri vode ne bi pomogli, haha. Kasnije, nakon svih održanih nastupa i glasanja, prilikom čitanja zemalja koje su prošle, Hrvatska je pročitana treća, a kamermani diljem green rooma šeću od delegacije do delegacije i pripremaju se da snime emocije članova delegacije koja je prošla. Tako su sekundu-dvije prije našega proglašenja došli pred nas, uperili kameru i zasvijetlila je crvena lampica koja označava da ulazimo u prijenos – tako smo ipak malo prije od gledatelja znali da ćemo očito proći i biti pročitani, no povjerovali smo tek kad smo od voditelja čuli ‘And the thrid finalist is – CROATIA! Tom prilikom moji su dečki – prateći vokali – toliko snažno skočili sa svojih mjesta da su čak i mene bacili unazad, što se jako dobro vidi i na snimci.

Je li bilo zahtjevno izvesti ‘My Friend’ ‘sam sa sobom’ (odnosno na dva strana jezika)?

Koncept je bio osmišljen tako da skrenemo pozornost na sebe, u nedostatku milijunskih budžeta koje imaju ostale države. Znao sam da to što imam glas i stas neće biti dovoljno (smijeh!). Pjevati istovremeno na dvama stranim jezicima mi nije bio toliki izazov jer vježbom i mjesecima priprema sve postane automatizam, no izvedba dvaju glasova, kako smo ih zvali – oper & poper – je uistinu bila veliki izazov i ne tajim da sam se intenzivno pripremao mjesecima, a nekoliko tjedana pred odlazak u Kijev sam svakodnevno odlazio u studio i vježbao.

Upravo zbog te zahtjevnosti prije Eurosonga smo imali dojam da će struka u žirijima puno prije prepoznati težinu i zahtjevnost takve izvedbe uživo, dueta sa samim sobom u dvama različitim svjetovima pjevanja, no, ipak, je to televizijska publika, njih 200 milijuna, ipak bolje prepoznala od žirija koji su mi većinom dodijelili nule za takvu izvedbu, a to govori sve o ‘struci’ i (ne)potrebnosti i besmislu žirija u kojem nekoliko ljudi, bez ikakvih posebnih kriterija pri izboru, odlučuje jednakom bodovnom snagom kao i toliki broj gledatelja pred ekranima. Tim više, deveto mjesto prema izboru publike toliko znači i hvala na svakom glasu i podršci ljudi koji mi se još i danas, pet godina nakon nastupa, javljaju iz cijele Europe i govore da sam za njih upravo ja pobjednik, odnosno cijeli koncept My friend koji je predstavljao našu Hrvatsku i ostvario najbolji rezultat u posljednjih 16 godina.

Ovo godine Mia Dimšić će predstavljati Hrvatsku s pjesmom ‘Guilty Pleasure’, što mislite kako će proći na natjecanju?

Nezahvalno je biti prognozer i uvijek je sve moguće, a Miji želim puno sreće i da uspije zadržati svoj unutarnji mir, koncentraciju i u nastupu uživo prenijeti publici ono što je zamislila sa svojim timom. Siguran sam da će dati sve od sebe, kao i svaki predstavnik do sada – svatko, siguran sam, daje cijelog sebe u ovaj projekt i osjeća ogromnu odgovornost pred tolikim brojem gledatelja, tako da je nastup na Eurosongu posebna neobjašnjiva vrsta stresa, a mi ćemo, kao i svakome do sada, biti najveća podrška! Ono što, ipak, moram podvući jest moj stručni dojam da je ovogodišnje izdanje Eurosonga ispod razine kvalitete onih prijašnjih godina, posebice izdanja od 2016. do 2021., i, nažalost, nemam nekih sjajnih pjesama za izdvojiti, kao ni izvođača, tako da, uzevši u obzir i politički aspekt natjecanja i glasanja, vjerujem da bismo se ipak mogli provući i plasirati iako je to svaki put jako teško – spomenut ću samo da smo i Nina Kraljić i ja jedva prošli kroz polufinale – Nina je ušla kao deseta, a ja kao osmi iz naših polufinala!

Gdje griješimo kada je u pitanju izbor pjesme za pjesmu Eurovizije? Vi ste posljednji izvođač koji je izborio finale, što znači da pet godina čekamo na novog finalista?

Ja sam izabran interno od vodstva HRT-a i moj smo nastup pripremali intenzivno osam mjeseci. Osim puno vremena, uloženo je i puno novca, ponajviše vlastitog. Nastup pred 200 milijuna gledatelja ne može se planirati ‘od danas do sutra’, kao što ne može ni bilo tko biti uključen u ovakav projekt, već od samog izbora pjesama za Doru. Prečesto su tu ljudi bez pokrića da biraju pjesme potencijalne predstavnice na Eurosongu, nekada i oni koji uopće ne prate i ne vole Eurosong, pa i izvođači koji se nikada nisu ni ne bi prijavili na Doru pa se razumno postavlja pitanje kako onda mogu odlučivati o drugima. Pri izboru pjesama itekako treba većinski isključiti svoj subjektivni dojam – u natjecanje se ne biraju pjesme prema vlastitu glazbenu ukusu ili poznanstvima, već treba znati procijeniti što i u kojem kontekstu ima eurovizijski potencijal!

Siguran sam da, primjerice, Konstrakta u Hrvatskoj ne bi prošla selekciju pjesama za Doru – u ovakvoj konstelaciji, a ove će se godine, uvjeren sam, boriti za TOP 10, ako ne i TOP 5, pa susjedima čestitam na hrabrosti izbora. Uz to je potrebna puno veća podrška i države, sponzora, turističke zajednice… Ipak se sudjeluje na najvećem svjetskom glazbenom natjecanju koje prati 200 milijuna gledatelja! To je nevjerojatan turistički potencijal za turističku zemlju kakvom se volimo zvati, a na kraju smo najčešće jedina zemlja bez svoga promotivnoga partyja na Eurosongu, sami izvođači financiramo spotove, pronalazimo sponzore i sl.

Dakle, potrebna je puno veća suradnja, sinergija, jasna strateška vizija koja onda rezultira i krajnjim ishodom za koji bi svi trebali biti odgovorni, a ne isključivo izvođači i njihovi mali timovi. Hrvatska redovito ima jednu od najmanjih delegacija, dok puno siromašnije zemlje dolaze s većim stručnim delegacijama koje prate Eurosong i pripremaju se za novi već od završetka protekloga. Pravi rezultati ne dolaze stihijski, neplanirano; Eurosong nije ni maturalac ni dječja igra – to je ozbiljan biznis, stoga ako smo odlučili sudjelovati na takvu natjecanju, potrebna je puno veća suradnja i puno više uključenih dionika da bi se stvarao kontinuitet dobrih rezultata i prolaska u finale, a to Hrvatska sigurno zaslužuje.

‘Stotinama godina’, ‘Na krilima ljubavi’ ili ‘Čarolija’, koja Vam je ‘srcu bliža’?

Roditelju su sva djeca jednako draga i sve ih jednako voli – tako je i s pjesmama – svaka mi je srcu draga na svoj način i ponosan sam na sve pjesme koje sam snimio, nijednog se svog izbora ne sramim jer sam uvijek snimao prvenstveno ono što se meni sviđa i što osjećam vrijednim kao umjetnik pa je to onda prepoznala i publika. ‘Stotinama godina’, eto, nije otišla na Eurosong, no postala je moj najveći hit i publika ju je takvom učinila i zadržala u svojim srcima. ‘Na krilima ljubavi’ moj je prvi veći hit iz 2003., njome sam se predstavio na svojoj drugoj Dori i do dan-danas je ljudi vole i traže da je pjevam baš na svakom nastupu, a posebice vole onaj dramatični vokalni intro u pjesmu! A ‘Čarolija’ je moja prva pjesma u profesionalnoj karijeri, rjeđe je izvodim, baš u posebnim prilikama, tako da sam je, primjerice, izveo na početku svoga koncerta u HNK Varaždin protekloga prosinca, na dan kada sam imao svoj prvi profesionalni nastup prije 21 godinu i tako iznenadio svoju vjernu publiku jednom drugačijom verzijom!

Za kraj, koja Vam je najomiljenija pjesma koja je predstavljala Hrvatsku na Eurosongu?

Nezaboravne su izvedbe iz devedesetih kad smo zbog ratnog stanja još imali snažniji dojam i osjećali zajedništvo kroz pjesmu. Upravo stoga mi je još više značilo kada sam od mnogih novinara te 2017. čuo da se taj eurovizijski naboj oko hrvatskoga predstavnika nije osjetio još od 1999. i nastupa naše legendarne Doris čija mi je Marija Magdalena, naravno, jedna od najdražih. Nikako ne mogu ne spomenuti i Maju Blagdan i njenu Svetu ljubav i izvedbu koja je ušla u povijest, kao i Magazin i Lidiju i Danijelu s Neka mi ne svane. Posebno mi je draga i naša prva predstavnica, Don’t ever cry; to su posebna vremena koja ne možemo zaboraviti, a ja sam kao mentor najljepšeg glasa Hrvatske bio posebice emotivan i ponosan kada je moja Nina Kraljić, godinu prije mene, također ušla u veliko finale svojom fenomenalnom izvedbom Lighthouse – to mi je kao mentoru i kao kolegi puno značilo jer je uspjela isključivo svojim izvanserijskim talentom i unikatnim vokalom!

Komentari