Poznata hrvatska dramatičarka Tena Štivičić ispričala je za Gloriu intimnu ispovijest o iskustvu izvantjelesne oplodnje te kako je to utjecalo na njezin odnos sa suprugom, škotskim glumcem Douglasom Henshallom.
Dramatičarka je ispričala kako se nosi s roditeljskom ulogom u četrdesetim godinama, te opisala kakve strahove žene prolaze tijekom postupka potpomognute oplodnje i kako se suočavaju s pritiskom sredine.
Iako je danas iskustvo izvantjelesne oplodnje iza nje te ima petogodišnju djevojčicu odlučila je progovoriti o ovoj temi budući da se još uvijek ne priča dovoljno u javnosti o tome. Naime, statistike pokazuju kako je u Hrvatskoj svaki česti par pogođen nekom vrstom prepreke u toj sferi, to je svakako iskustvo koje prolaze mnogi istospolni parovi jednako kao i žene bez partnera.
Na pitanje o iskustvu s IVF-om, Tena je rekla da je uglavnom bilo pozitivno. Međutim otkrila je i da joj nije bilo lako.
“Bilo je i razočaranja, prvi krug nije uspio, osim toga morala sam prevladati veliki strah od igle, ali mislim da sam ušla s pozitivnim stavom, bila sam još relativno mlada i nekako sam to shvatila kao mogućnost da preuzmem odreženu količinu kontrole nad nepouzdanom biologijom”, ispričala je Tena.
Nakon embiotransfera mnoge žene spominju agoniju dvotjednog čekanja do testa trudnoće pa je istaknula da su ona dva tjedna koje većina žena ni ne primjeti jer ni ne znaju da su trudne. Jednom prilikom je odbila je poziv na kazališni festival u Opatiji na koji je silno željela ići jer nije htjela unositi bilo kakav nemir ili napor u tijelo. Objasnila je i koliko je bitno da ne krivimo sebe svaki put kada transfer bude neuspješan.
“Nema sumnje da je najveći teret na ženi njeno tijelo koje prođe toliko čeprkanja po svojoj unutrašnjosti da žena bude gotovo imuna na preglede vaginalnom sondom. Žene tada trpe inekcije, utjecaj hormona, ali i radi svakodnevne poslove od karijere do kućanskih poslova, a neke žene već imaju i malu djecu”, objasnila je Tena.
Naglasila je i koliko je bitno da se što više govori o različitostima, o različitim životnim izborima i oblicima življenja koji odudaraju od tradicionalnih.
“Mislim da je danas u suvremenom svijetu s prilično crnim prognozama legitimno pitanje za svaki par- hoće li uopće imati djecu. No, bavimo se i time kako izgleda vjernost u našim životima koje napola provodimo online i možemo li jedno drugom zadovoljiti sve potrebe i očekivanja, što sve jedna veza može podnijeti, od čega se može opraviti. Zanimljivo je kad oba partnera misle da se trude, ali je pritisak ideje o sretnom uspješnom odnosu koji funkcionira na emotivnom, seksualnom, prijateljskom, materijalnom i reproduktivnom planu prevelik”, zaključila je.
