Bilo da ste odrastali na njihovim pjesmama ili odrastali uz njih, Prljavo kazalište mnogima je obilježilo razdoblje života. Jedan od dugovječnijih bendova započeo je kao punk bend te kasnije svirao po uzoru na legendarne i dugovječne Rolling Stonese čiji se prizvuci mogu čuti u pjesmama ovih glazbenika. Prošlo je četrdeset godina otkako su se u zagrebačkoj Dubravi osnovali hrvatski rockeri te ostavili povijesni trag. Prljavo kazalište će svojih 40 godina djelovanja na glazbenoj sceni obilježiti koncertom u osječkoj dvorani “Gradski vrt” 9. veljače. No, neumorni glazbenici ne staju samo na tome, Osijek je početak svjetske turneje povodom okruglog rođendana.
U susret koncertu, novinarka portala Dnevno.hr razgovarala je s frontmanom Prljavog kazališta, Mladenom Bodalcem.
Prljavo kazalište na našim prostorima uspoređuju s Rolling Stonesima – 40 ste godina na sceni i uvijek kad se piše o Vama, naglašava se kako ste jedan od najpopularnijih bandova u ovom dijelu svijeta. Kako se nosite s ovakvim epitetima, kojima Vas predstavljaju, je li to teret?
Svaka usporedba sa Stonesima, najvećim rock’n’roll bandom svih vremena, svakom onom tko se i jednom popeo na pozornicu kao rock’n’roll band, godi i izaziva strahopoštovanje zbog svega onoga što taj band ljudima znači i u rockerskom, glazbenom smislu i u životnom smislu kao netko tko je oduvijek tu i čije su pjesme bile uvijek u nama, njihovim poklonicima.
Prljavo kazalište nastoji na ovim zemljopisnim prostorima i svojom dugovječnošću i svojim pjesmama biti dio Stonesa, lagano kaskajući za njima, zabavljajući sebe i svoju publiku i biti dio tog velikog rock’n’roll cirkusa koji nas okružuje. Mogu vam reći da je to vrlo zabavno i ne može biti teret, kad ti se ostvare dječački snovi i ti ih cijeli život sanjaš i živiš.
Odlazite na svjetsku turneju. Prvi koncert je u Osijeku, kakva su očekivanja? Što očekujete i kako se pripremate za Slavonce?
Osijek je grad u kome smo, osim Zagreba, najviše puta gostovali i svirali, tako da nas bezbroj divnih uspomena i emocija veže za gostovanja i koncerte u tom gradu pa postoji jedna divna povezanost između osječke publike i nas. Nebrojeno puta svirali smo u dvorani na Zrinjevcu, na Copici, u Rupi kod studentskog centra, na Trg Ante Starčevića (doček 2000.-te godine) i na mnogim drugim mjestima i uvijek smo odlazili dirnuti emocijama i atmosferom stvorenom na tim koncertima, pitajući se „dal’ čovjek može i smije poželjeti nešto više?“ Sada prvi puta sviramo u osječkoj areni, dvorani Gradski vrt i raduje me odlična atmosfera koja se stvorila oko tog koncerta i nema nikakvog razloga da to ne bude predivno večer rock’n’rolla u kojoj će band podsjetiti ljude da je prošlo 40 godina kako je krenuo svojim putem na kojem nema odustajanja i posustajanja. Tri dana nakon osječkog koncerta odlazimo na turneju po Australiji, Perth, Melbourne, Sidney, Adelaide, Brisbane, pa smo dva mjeseca doma pa onda New York, Toronto, Chicago, San Jose, Los Angeles, Vancouver, dakle America i Canada, tako da će biti puno putovanja i svirki, jednom riječju puno rock’n’rolla.
Poželite li ponekad, na jedan dan makar, živjeti mirnijim životom?
Ja vam mogu potvrditi da je život rockera nešto čega se nitko odrekao ne bi i to je strast koja se ne mijenja i ne prolazi protekom vremena nego biva sve čvršća i jača. Ali, ta opijenost i zanesenost glazbom i svime onime što je ona donijela u naše živote izaziva uvijek i iznova daljnji respekt, svakim danom potpuno svjesni da se ne ostvaruju svim ljudima snovi, a da smo mi imali sreću da živimo svoje snove.
Kad smo kod mirnijeg života, kako izgledaju dani kada ne nastupate? Što radite, kako se opuštate, čime se zabavljate?
Kad ne nastupamo čovjeku je najčešće potreban odmor i mir, bez buke vike i galame kojih ima u izobilju na koncertima. Malo sporta, rekreacije, koja dobra knjiga i sve ono što čovjeka opušta i smiruje.
Kako birate pjesme za svoje koncerte? Jesu li na svim koncertima iste pjesme, isti počeci ili završeci koncerata? Dogodili Vam se da Vas, jednostavno, obožavatelji ponesu i otpjevate nešto što niste planirali?
Svi naši koncerti su na neki način retrospektiva svega onog najboljeg što je band u ovih 40 godina ostavio iza sebe, tako da veliku većinu repertoara čine pjesme koje su ostavile najdublji trag u ljudima koji slušaju naš band. Svaki poklonik Prljavaca mogao bi vam naizust izgovoriti pjesme koje ni jedno večer kad se penjemo na pozornicu ne možemo zaobići i koje moraju biti odsvirane. Kakve god pjesme mi još snimili, većinu prethodno spomenutih pjesama morat ćemo trajno izvoditi, jer bi ljudi bili opravdano razočarani da ne čuju svoju pjesmu. Uvijek postoji prilika za neku improvizaciju, ali ograničeni smo očekivanjima publike. Al’ to su slatke brige.
Što biste željeli poručiti obožavateljima?
Htio bih im reći da mene raduje da smo zajedno, da nas slične stvari raduju i vesele i daju smisao našim životima i tu radost sam osjetio na nedavnim koncertima – Bryan Adams u Zagrebu, The Rolling Stones u Spielbergu, Springsteen u Münchenu i veseli me da se naša životna zajednica rockera ne da i da se i naš band trudi biti s vama na tom putu.
