Ispod sljemenskog brda i na obalama Save svojom ljepotom, neodoljivim šarmom i poviješću Zagreb oduzima dah. Vjerno skriva najveće tajne, najljepše uspomene i sjećanja, ostaje zauvijek utkan u najdubljim kutevima naših srdaca.
Da ljubav prema Zagrebu ostaje i kada ga ne vidimo kroz prozor s prvim sunčevim zrakama pokazala je gospođa Branka, rođena Zagrepčanka koja već godinama živi u Njemačkoj. U popularnoj grupi Zakaj volim Zagreb sa Zagrepčanima je podijelila najljepše uspomene koje nosi iz voljenog grada:
“Zagreb je moj rodni grad. Grad moje mladosti. Rođena, kao najveći dio Zagrepčana u Petrovoj bolnici. Odrasla na malom Platzu. Igrala se ulicama Radničkog dola i Kukuljevićeve. U Zelengaju u parku sam se ljuljala do besvijesti, a po brdima Zelengaja brali smo ciklame, visibabe, pasje zube… Naše nosice gurali u ogradu Goljaka i gledali djecu, koja su bila u kolicima, sa protezama i nisu mogla trčati poput nas.
Osnovna škola na Pantovčaku bio je moj prvi kontakt s drugovima i drugaricama učiteljicama! Moja Uzor Dragica, moja učiteljica od 1. do 4. razreda ostala je nezaboravna i nakon 62 godine!
Rokov Petrovoj, Cmrok, Vilaweis, Maksimir sam otkriti kasnije.
VI. Gimnazija na Gornjem gradu bio je nastavak lijepih đačkih dana. Nezaboravni su ostali profesori Mardešič, Ilić, Buzančić, i negativno sjećanje na profesora Svobodu, te lijepo sjećanje na profesorice Augustinec, Matoš, Medved…
U međuvremenu smo stanovali u Voltinom. Ali naš život je bio u centru Zagreba. Plesali smo u Tucmanu, na Ribnjaku, u Studenskom centru, Tuškancu… a kina i slastičarne su bile u centru.
Kupali smo se na Savi, na bazenu Salati, Bundeku, Jarunu, u Zaprešiću, Podsusedu na Savi, ili u Samoboru na bazenu.
Navijali smo za Dinamo. Slušali Crvenu koralje, Zlatna akorde, Robote.
Zagreb je bio i ostao u mojemu srcu!
Zagreb tebe vole Zagrepčani!” napisala je Branka.
