„Hrvatski rječnik stopljenica“, nova vrsta rječnika u hrvatskoj jezikoslovnoj povijesti, koji sadrži više od pet tisuća neobičnih riječi, pojavila se netom na portalu Katedre za stilistiku zagrebačkoga Filozofskog fakulteta Stilistika.org.
[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]Stopljenice su hibridne riječi, nastale stapanjem dijelova više ishodišnih riječi,[/box]Autori Rječnika su Ivan Marković, Ivana Klindić i Iva Borković. Ivan Marković predložio je taj naziv i napisao dvije značajne rasprave koje su potaknule istraživanje te jezične pojave, kazao je urednik knjige i jedan od recenzenata Krešimir Bagić.
U rječnik je ušlo 5000 bljeskova hrvatskog jezičnog stvaralaštva, kako je kazao autor Ivan Marković. Najstarija stopljenica je mađarolac, kojom je Ante Starčević 1867. pogrdno nazvao podložnike Ugarskoj i Austriji.
Rječnik je okupio govornike hrvatskog
Rječnik ima oko 1200 kartica teksta, a građa je crpena iz 550 vrela svih registara hrvatskoga jezika, tiskane i internetske publicistike, domaće i prijevodne beletristike, strukovnoga nazivlja, znanstvenih i leksikografskih radova, prijevodnih televizijskih potpisa, stripova i karikatura, internetskih foruma, blogova, jezika reklame, razgovornoga jezika i slenga. Tako se mogu naći Ante Starčević, Ante Kovačić, Antun Gustav Matoš, Miroslav Krleža, Antun Šoljan, stripaši i karikaturisti Vilim Čerić, Ivica Bednjanec, Dubravko Mataković, leksikografi Vladimir Anić i Bratoljub Klaić, pisci terminoloških rječnika, prevodioci filmova i televizijskih serija, suvremeni publicisti i kolumnisti poput Viktora Ivančića, Borisa Dežulovića, Predraga Lucića, Anđelka Kaćunka i Nine Raspudića, novinari raznih izdanja, pisci reklama, likovni ili konceptualni umjetnici poput Borisa Ljubičića, Damira Stojnića, Dalibora Martinisa, i kako kaže Marković, znani i neznani, potpisani i anonimni internetski komentatori, najkraće rečeno svi govornici hrvatskog.
Osim toga, Rječnik je i otkriće u mnogim aspektima. Naime, pokazuje da je i strip, iako uglavnom percipiran kao vizualno-grafička umjetnost, mjesto jezične inovacije, te da su barem dva velika stripaša, I. Bednjanec i D. Mataković, izuzetno kreativna i u jeziku, ističe recenzent Ivo Žanić i dodaje: Virtuoznost kojom su, primjerice, T. Maroević i A. Šoljan na hrvatski prenijeli Queneauove francuske, odnosno Carrollove engleske stopljenice opće je mjesto naše kulture i književnog prevodilaštva, a sad će taj leksik, ne gubeći umjetničko opravdanje, biti postavljen u najširi lingvistički, kulturološki i povijesni kontekst.
Rječnik stopljenica nije zbirka duhovitih riječi, nije zbirka viceva, on je jednostavno zbirka riječi nastalih osebujnom tvorbom – stapanjem, ali stopljenice su po svojoj naravi pojmotvorne, iskričave, nerijetko provokativne, bockave, vulgarne, često satirične i polemične, nije im u suštini da budu smiješne. To su riječi koje je hrvatsko govornik skovao kad su mu zatrebale, a ovaj Rječnik ih je zabilježio.
