Hrvatska glumica, Ksenija Marinković gostovala je u emisiji N1. Otkrila je što je radila u vrijeme pandemije te svoje stavove o zlostavljanju žena.
”Došlo je do preustroja, imali smo online probe, pa s pojavom cjepiva smo počeli raditi pod novim uvjetima”, priznala je glumica te se osvrnula i na snimanje svog novog filma uz epidemiološke mjere.
”Jako zanimljivo iskustvo imali smo prošlo ljeto u Makedoniji na snimanju filma “Najsretniji čovjek na svijetu”, u regionalnoj koprodukciji. Uvjet je bio da svi budu cijepljeni, čak i statisti, imali smo jedan prostor za snimanje, spavali smo u istom hotelu. Ondje su već bile covid-potvrde i za restorane. Ja sam se cijepila još početkom prošle godine u Beogradu Sinopharmom jer sam tamo imala neko snimanje. Uzela sam sad i booster dozu, priznaje se i Sinopharm za covid-potvrdu”.
Marinković je ispričala i kako ne poznaje bogate žene u svijetu glume u Hrvatskoj.
”Kad je meni bilo 24 ili 25, počeo je rat, onda je u tom smislu mojoj djeci bolje. No, oni nemaju velik sentiment. Gledaju svijet kakav je danas, nemaju puno iluzija, ali imaju želje koje će nastojati ostvariti. Prilično su pragmatični, ne ispoljavaju zanos na taj način. Ljudi sve duže rade za sve manje novaca, nema vremena za odmor, ni za što. Svima koji žele pristojno živjeti, da bi djeca imala sve, moraš raditi non-stop i još si sretan. Racionalnog objašnjenja nema. Mi smo malo tržište, kino dvorane nikad nisu bile primarne, a od korone ne znam hoće li uopće biti kina. Žene su počele pisati svoje scenarije, počele su raditi tzv. ženske filmove – to nema veze s feminizmom. Kako je već dosta žena u poslu, sve su češće žene producenti, i scenaristi, i glavne uloge”, kaže Marinković te dodaje kako nije dobivala nemoralne ponude.
”Mislim da sam nekako jasno davala do znanja da nisam materijal za to. Mislim da je jako važno i dobro da taj pokret postoji. Postoji i #nisamprijavila. Ima puno okrutnijih sredina nego što je ova. Mislim da mi živimo pod finom kapom, staklenim zvonom, jer ovo što se događa okolo, puno je okrutnih stvari ozbiljnih problema i žene to nikad ne prijavljuju. To je donedavno bila tvoja sramota, i mene su učili kao malu da je moja sramota ako netko nešto pokuša. U moje vrijeme anksioznost je bila zabranjena, o tome se nije otvoreno govorilo kao sada, sve je bila sramota. Teško se to rješavalo i kad bi izašlo van, bilo je puno stigme oko toga”.
”Seksizam nije odvojen od gluposti, sve to ide zajedno, odgajaju se generacije da imaju jednostrano mišljenje, a ne u razgovoru, ne njeguje se komunikacija bez onih ‘u pravu’ i pobjednika”, priznala je jedna od najzaposlenijih hrvatskih glumica.
