Prenosimo u cjelosti intervju s domaćom hip hop zvijezdom, Generalom Woo, rođenim Vukovarcem sa zagrebačkom adresom u Dubravi. Pokušali smo ga kontaktirati, no on je odlučio kako ne daje izjave za medije, jer, kako kaže, svi ga se sjete samo dane obljetnice pada Vukovara.
“Sjeti se ljudi, nekad vrati se na Dunav. Grad to smo mi, nekad vrati se na Dunav. Nije daleko, nekad vrati se na Dunav…”, poručio je u istoimenoj pjesmi Srđan Ćuk, poznatiji kao General Woo, rođeni i ponosni Vukovarac koji se nakon teenegarskih godina iz Zagreba vratio na rodnu grudu, prenosi portal Vukovar.
Bilo je to 2006. nakon raskola u Tram 11, a Vukovar je tada nudio privilegije za povratnike, poput povoljnih stanova ili besplatnih kuća za obitelji branitelja. Bilo je to poletno vrijeme, izjavio je tada General Woo.
“Izgledalo je kao da sam se vratio u neku novu sredinu. Grad je živio, vratilo se dosta mladih ljudi i dobra atmosfera trajala je četiri godine”, prisjeća se Woo obećavajućih početaka. Tih godina posla nije nedostajalo, a kao i u svakom manjem mjestu u Hrvatskoj i u Vukovaru je postojala grupa entuzijasta koji su radili glazbu i povremeno organizirali partije.
Čim se vratio, Woo tvrdi kako je tada iza sebe imao prepoznatljivo ime i dva samostalna albuma. Radio Vukovar pozvao ga je da pokrene svoju emisiju. I tako se rodio“Blackout Radio Vukovar”, rađen po licenci popularne emisije sa zagrebačke ‘stojedinice’.
“U to je vrijeme bilo je super na radiju, a i u samome gradu. Jednom tjedno snimao sam emisiju, a i dalje sam imao koncerte. Radio Brod i Gradski radio Osijek preuzimali su ‘Blackout’ pa se stvorila ekipa s kojom sam počeo organizirati partije po gradovima. Jer kad imaš eter sve je lakše. Neću zaboraviti koncert koji sam organizirao s Edom Majkom kada je, valjda jedan jedini put, prodano 500 karata za klub. To se prije nije događalo u Vukovaru”, objašnjava Woo kojemu je, nakon što je ugostio Connect i TBF, palo na pamet organizirati festival.
“Nisam baš imao toliko svoje love da dovodim ljude i radim cjelokupnu organizaciju pa sam pokušao sa sponzorima, no onda su se pojavili gradski natječaji za razna događanja tako da sam se prijavio. Tada je započela suradnja s Gradom, funkcionirali smo na temelju donacija i nismo naplaćivali karte već smo cugu i hranu. Grad i sponzori su dali lovu s kojom sam platio izvođače i prijatelje koji su dolazili ispod cijene, ali sve je bilo super”, nostalgično će Ćuk koji je promovirao domaće snage poput Stoke, Kandžije i Shortyja, a nastupala su na festivalu i strana imena kao štu su Spinz i J-RO-a iz kultnih ‘The Alkaholiks’.
Gotovo idilična priča trajala je do 2012. kada se, uslijed gospodarske krize, odlučilo ukinuti financiranje festivala, ali i ostalih manifestacija.
“SDP je došao na vlast i svi programi ukinuti su odmah iduću sezonu. Nema više love. Dobili smo papir i priča je završila. Radio je počeo propadati za vrijeme prve krize 2009. jer su se ukinule reklame i nije se više moglo financirati. Iako se više nisu isplaćivali honorari, nastavio sam s emisijom jer sam to volio raditi, sve dok se nisam odlučio vratiti u Zagreb”, govori reper prisjećajući se pomalo bizarne anegdote kada su se “zamjerili” gradonačelniku Sabi.
“Godinu ranije gradonačelnik Sabo se naljutio jer mu nismo dali da drži govor na otvaranju festivala pošto nikad nismo htjeli da se politika miješa u ono što radimo. Na silu se popeo na pozornicu te je nakon prvog izvođača pred dva soma klinaca počeo držati govor. Naravno, klinci su mu počeli fućkati da se makne. Još bi sve bilo donekle prihvatljivo da je samo došao u trenirci i rekao zabavite se… No, nije”, prisjetio se još uvijek začuđen.
No, politika nije okončala samo festival. Mladi su se počeli vraćati u Zagreb ili iseljavati u Njemačku.
“Nije bilo dovoljno da ti netko da kuću po nižoj cijeni ako nemaš što raditi. Pa ne možeš zidove jesti! Kad je došla kriza grad je opet bio na aparatima. Mislio sam da ću ostati tamo zauvijek, jer tada je bilo smisla, ali na koncu sam se i ja vratio natrag u Zagreb“, objašnjava nam General kojemu i dalje nedostaje vukovarski mir i tišina, dvorište, obitelj i općenito laganiji tempo života. Vukovar se oživjeti može, smatra, na isti način kao i ostatak Hrvatske. Problem je dubinski, a može se riješiti samo tako da stvarno počnemo živjeti u kapitalizmu kakav on i je prema svojoj definiciji.
I dan danas kada se “vrati na Dunav” ljudi se sa smiješkom prisjećaju festivala koji je bio jedna od sretnijih epizoda u životu Vukovaraca. Kao što mu nije bilo jasno dok je odrastao, tako i sada ne razumije fenomen turbo folka u gradu heroju, ali i šire.
“Danas je nula bodova kako je bilo nekad. To je nekulturna agresija s istoka, a stvari su postale moderne kada je mala grupa ljudi to prihvatila pa počela reklamirati. Iako naoko mediji kritiziraju cajke, zapravo “pumpaju” cijelu situaciju navodeći da je to popularno. Ponove to sto puta i onda klinci odu. Po meni to je nešto protiv čega smo se borili, to nismo mi. Kad čujem te zvukove odmah zamislim Turke i blato do koljena”, zaključio je General Woo.
