Na uzavreloj poslijeratnoj glazbenoj sceni devedesetih godina za svoj se dio kolača izborila i etno glazba, a ‘predvodnici’, odnosno medijski najistaknutiji glazbenici bili su Lidija Bajuk, Dunja Knebl i grupa Kries.
Izvodili su svašta, od klasičnog etna do world musica, često su nastupali na televiziji te u poplavi sintetičkih dance i pop zvukova bili donekle zaslužni za očuvanje baštine, barem u udarnom večernjem terminu kad se izvodila neka druga glazba.
S vremenom se broj nastupa smanjio, posao glazbenika postajao je sve teži pa su se mnogi iz te ‘etno ekipe’ posvetili nekim drugim poslovima. Lidija Bajuk je, konkretno, odlučila znanstveno nadograditi svoje ‘etno interese’ pa je doktorirala etnologiju i antropologiju te radi na Institutu za etnologiju i folkloristiku.
S obzirom na to da je talentirana glazbenica, gitare i mikrofona ipak se nije odrekla. U Zagrebu je, naime, upravo predstavila novi album ‘Pjesnolika vol.1’ koji sadrži ‘trinaest intimističkih pjesama – zastupljenih na studijskom albumu nominiranom za nagradu Porin u kategoriji najboljeg albuma etnoglazbe – pjeva o poljima, gradovima, kletima, lugovima, rijekama, pustarama i otocima, u čijem okruženju naše žudnje, strahovi, razočaranja, ushićenja i žalosti bivaju blagosiljani životvornim bilom, sinapsom misli, posvećenom tišinom’.
Zahvaljujući posvećenosti glazbenoj baštini ovih prostora, Lidija je zaradila nadimak ‘čuvarice hrvatske tradicije’.
