Mistični Zagreb – često se može čuti ovakav opis naše metropole. Neke priče iz prošlosti Zagreba zaista ostavljaju bez teksta, a često i bez racionalnog objašnjenja.
Vila Pongratz, bolnica Brestovac, vila Auer, Jurjevsko groblje, Bolničko groblje samo su neki od misterija o kojima se uvijek priča. Stoga vam narednih dana donosimo priče o ovim vječnim zagonetkama našega grada.
Sanatorij Brestovac
Lovcima na duhove i ljubiteljima natprirodnog stara bolnica Brestovac na Medvednici odavno je omiljena lokacija.
Riječ je o jednom od najpoznatijih zagrebačkih “ukletih” mjesta. O tom zlokobnom napuštenom sanatoriju za plućne bolesti stravične priče pričaju se već više od pola stoljeća, a zadnje vrijeme Brestovac su posjetili mnogi hrabri znatiželjnici, koji su se tamo usudili provesti noć.
“Stari oronuli zidovi, raspadnute škripave stepenice, miris ustajalog zraka… Do zgrade vodi stari, zapušteni put. Tijekom večeri učinilo mi se da čujem neke zvukove ili glasove koje ne mogu ni opisati niti uporediti s bilo čim. Nisu u pitanju bili šuškanje noćnih zvijeri, niti odjeci naših pokreta. Možda mi se samo učinilo u sugestivnoj atmosferi…”, napisao je na svojem blogu jedan ljubitelj strave koji je zlokobnu bolnicu posjetio prije nekoliko godina.
Početkom 20. stoljeća, kad je nastao ovaj kompleks bolničkih zgrada na Sljemenu, tuberkuloza je bila velik zdravstveni problem te se nije mogla liječiti kao što se liječi danas.
Za liječenje je tada bila potrebna izolacija i stroga briga o pacijentima. Mnogi bolesnici liječili su se u Brestovcu. Neki su se izlječili, no mnogo je ljudi ondje i umrlo, zbog čega i kruže priče da duhovi pacijenata i dalje lutaju ruševnim zgradama te bolnice.
Najpoznatija prikaza s Brestovca mogla bi biti nekad slavna pjevačica i glumica Ljerka Šram. Priča o njenom kraju na Brestovcu ujedno je priča o izgradnji tog sanatorija. Ona je, kako se u to vijeme pričalo, bila poznata zagrebačka zavodnica, a ta ljepotica bila je zapela i za oko Milivoju Dežmanu, poznatom liječniku.
Dežman je poklonio svoje srce Ljerki i patio je zbog neuzvraćene ljubavi. Nakon što je saznao da Ljerka boluje od opasne tuberkuloze, učinio je sve što je u njegovoj moći da pokrene gradnju sanatorija na Medvednici.
Grad Zagreb prepoznao je važnost gradnje Brestovca i prvi pacijenti su primljeni 1909. godine. Nesretna lijepa Ljerka doživjela je da bude korisnica sljemenske bolnice, ali i da u njoj dočeka svoj kraj četiri godine kasnije, kad je imala samo 39 godina. Kažu da je izdahnula Dežmanu na rukama i da ju je on položio u lijes.
Ova tužna priča samo je jedna u nizu jezivih smrti koje su se nizale na Brestovcu. Brojne je bolesnike, baš kao Ljerku Šram, ugušio krvavi kašalj u njihovim sobama na Brestovcu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, Brestovac je poslužio kao bolnica za ranjenike, Nijemce, domobrane i ustaše. Partizani su 1945. smaknuli sve pacijente koje su zatekli. Osoblje su poštedili. Bolnica je kasnije služila partizanima za njihove ranjenike.
Bolnica je zatvorena 1968. godine. Napredak u zdravstvenom sustavu i cjepivo protiv tuberkuloze učinili su tu ustanovu nepotrebnom. Otad je napuštena te propada. Otkako je zatvorena, o njezinu prokletstvu kruže jezive priče.
Duh Ljeke Šram najčešće se spominje, no mnogi smatraju da među tim ruševinama i danas lutaju duše i ostalih pacijenata koji su u mukama umirali u toj bolnici. “Kažu da je ta bolnica ukleta. Ne bi me čudilo. Neki su ljudi rekli kako su tamo znali viđati čudne stvari i osjećati neku energiju. Priča se da ima i tunela ispod bolnice. U njih se navodno ulazi kroz stari podrum bolnice”, opisao je jedan posjetitelj mistični Brestovac.
Mnogima koji vjeruju da duhovi postoje dovoljan je dokaz to što smatraju da su čuli, vidjeli ili osjetili nazočnost duha. Tako, prema istraživanju Gallupa iz 2005. godine, čak trećina Amerikanaca vjeruje u duhove i u uklete kuće. Ipak znanstvenici koji su istraživali taj fenomen, kažu da se te pojave mogu objasniti bez uplitanja nadnaravnih sila.
Primjerice, iznenadni naleti hladnoće, koji se često doživljava u ukletim kućama. Stručnjaci to pripisuju propuhu ili objašnjavaju da se iznenadna hladnoća osjeti na mjestima s manjom vlažnošću zraka. Također, osjećaj da je nešto prisutno u prostoriji znanstvenici pripisuju takozvanom infrazvuku, odnosno zvučnim valovima niske frekvencije. Oni, kako kažu, izazivaju osjećaj nervoze i nelagode, kao i osjećaj da je netko u prostriji. Obično je riječ o frekvencijama nižim od 20 herca, koje ljudsko uho gotovo i ne bilježi. Izvor takvog zvuka može biti nekakav motor u blizini.
Bez obzira na sve, duhovi i uklete kuće, kakva je i sablasni zagrebački sanatorij, i dalje će privlačiti maštu mnogih koje zanima što se nalazi na drugoj strani…
