Edo Maajka otkrio kako živi danas: ‘Radio sam jedno vrijeme kao kuhar, ali i to se zatvorilo’

Glazbenik Edin Osmić, poznatiji po svom umjetničkom imenu Edo Maajka i dalje čeka s nastavkom svoje karijeje, baš kao i ostali kolege glazbenici, a iako se zbog cijele situacije i povukao iz javnosti, progovorio je o tome kako podnosi ova pandemijska vremena i što je novost u njegovom životu

‘Nema koncerata, nema studija, ima samo laganog zapisivanja ideja koje će pričekati neke bolje dane i savladavanja nekih analognih mašina koje sam nabavio prije nekoliko mjeseci’, izjavio je Edo Maajka za Avaz.

Pandemija ga, kaže, potiče na raznorazne humanitarne akcije i razmišljanja o tome kako pomoći ljudima kojima je gore nego njemu, ljudima koji nemaju apsolutno nikakvih primanja. “Mislim da ne možemo čekati da se netko iz nekog ministarstva pobrine za stotine i tisuće glazbenika koji ne primaju apsolutno nikakvu pomoć, moramo smisliti neku akciju kojom bi se pomoglo ogromnoj količini ljudi kako bismo barem malo lakše dočekali ljeto i, nadam se, postepenu ekonomsku aktivaciju tog sektora. Konstantno o tome razmišljam u posljednjih nekoliko tjedana”, priznaje reper.

Pričao je i o svom preživljavanju. ‘Radio sam jedno vrijeme kao kuhar, ali i to se zatvorilo, držao sam radionice za kreativno pisanje i muziku, imam malo iskoristivih skilova za ova covidna vremena. Sada planiram pokrenuti podcast, nadam se do kraja ove godine, koji će se baviti muzikom, psihologijom, ljudima, svim i svačim i nadam se da će se nešto dobro izroditi kada je u pitanju taj podcast. Iskreno, nisam fokusiran na sebe, nego na ljude oko sebe, koji su u puno goroj situaciji nego ja i lakše mi je tako.

Ne gleda televiziju, rijetko ide i na portale, ode tek na društvene mreže kako bi vidio novitete ljudi koje prati u književnosti, muzici i duhovnosti. “Ja sam empat, tako da bi praćenje silnih podataka i rasprava za mene bilo više pogubno nego dobro, prestao sam s tim već u ožujku”, otkrio je Edo.

Novost je, otkrio je, da živi puno zdravije nego prije. “Prijelomni trenutak se dogodio prije dva-tri mjeseca, kada me prijatelj, deset godina stariji od mene, pozvao na Sljeme. Ja sam došao s vrećom za gljive misleći da se radi o ranoj šetnji, a onda sam skontao da je on došao s ekipom još starijih momaka koji brzo hodaju uzbrdo i shvataju to vrlo ozbiljno. Odustao sam nakon dva kilometra kada više nisam mogao disati i u silasku dolje sam se u nekom smislu probudio i zasramio kao rijetko kada prije toga. Sad mi je to brzo hodanje uzbrdo ranojutarnja rutina, uz to imam još neke vježbe kojih sam se primio zbog problema s leđima, pa sam počeo vježbati i vježbati. Sjetio sam se da sam kuhar pa sam počeo konačno zdravo kuhati i jesti i sad sam psihofizički zadovoljniji nego ikada prije. Ne idem u teretane, niti na dvoranske sportove dok ovo s koronom ne završi, ali mi to i ne treba. Da ne bi tog hodanja i sramoćenja, sad bih ‘puf pant, puf pant’ do trgovine i škole kao i prije”, istaknu je Edo.

Komentari

loading...