“Comic Sans”, pitki hrvatski film koji naslovom ironizira samoga sebe

Foto: 2i Film

Alan, Zagrepčanin viških korijena može se pohvaliti izuzetno uspješnom karijerom grafičkog dizajnera, ali se baš ne može pohvaliti odnosima sa svojim bivšim djevojkama niti odnosom sa svojim ocem, slikarom i hedonistom Brunom. Iznenadno putovanje na Vis prisilit će Alana i Brunu da kroz niz što humornih što dramatičnih situacija preispitaju svoje odnose, a prije svega navest će Alana da preispita vlastite prioritete.

U filmu glume Janko Popović Volarić, Zlatko Burić, Nataša Janjić, Alma Prica, dok je za režiju filma zaslužan Nevio Marasović.

Kada je film izašao u ožujku ove godine bio sam jako skeptičan. Odmah ću napisati da nisam veliki obožavatelj hrvatskih filmova, osim nekih, tako da si nisam dao previše truda da pogledam novu filmsku uspješnicu Nevia Marasovića. Velika greška!

Film me je nasmijao, od priče do glume, a iz kina Kinoteke izašao sam prepun pozitivne energije.

Ovo nije film koji je za Oscara, a i zašto bi i bio, već je jednostavan, humorističan i pitak. Janko Popović Volarić savršeno je prikazao lika raspuštenog uspješnog kreativca Alana. Ako ste ikada bili u društvu takvih kreativnih ljudi, shvatit će te kako ih film uspješno arhetipski “skida”. To su većinom “hipsteri” koji prodaju maglu kako su njihovi poslovi vrlo bitni i to “masno” naplaćuju.

Nakon odgledanog filma, po mreži svih mreža išao sam čitati što ostali (ozbiljniji) filmski kritičari misle o filmu.

“Negdje na pola filma ‘Comic Sans’ palo mi je na pamet da je ekranizacija priče koja mi se upravo odvija pred očima zapravo mokri san svakog urbanog trideset-i-nešto-godišnjaka na ovim prostorima. U film su, naime, njegovi autori istovarili priču o jednom liku takvog demografskog profila (zove se Alan i glumi ga Janko Popović Volarić) koji u jednom trenutku – zapravo, u seriji nanizanih trenutaka ograničenih jutarnjim alarmom na mobitelu – pukne zbog žene i onda upadne u manično-depresivnu spiralu koja nije nimalo zabavna za proživljavanje, ali je turbocool za prepričavanje”, napisala je poznata kritičarka Zrinka Pavlić.

Film bi “teoretski” mogli podijeliti na dva djela. Prvi je gdje vidimo kako se život glavnog lika raspada dok šmrče kokain, pati za bivšom, je** uokolo i na kraju psihički pukne. U drugom djelu vidimo kako, zahvaljujući intervencijom njegove brižne majke, odlazi na otok Vis sa svojim podjednako sjebanim ocem kojeg glumi Zlatko Burić. Kao u nekoj smiješnoj kazališnoj sceni, saznajemo kako njih dvojica nemaju nikakav odnos ali su “čudno povezani”. Naravno kroz veće ili manje zgode i nezgode njihov odnos ponovno postaje bolji.

“Comic sans”, što znači bez humora ili bez ukrašavanja, kroz niz situacija koje kada bi se jednoj osobi dogodile u stvarnom životu uopće ne bi bile smiješne, pokazuje odrastanje dvije sjebane osobe bez padanje u zagrljaj i pretjerane sladunjavosti.

Ostale novohrvatske filmske hitove u idućih par tjedana možete pogledati u kinu Kinoteka.


Komentari