Da bračni život uključuje brojne kompromise, svojim primjerom pokazuje i poznata spisateljica Vedrana Rudan. Na blogu je, naime, objavila zanimljiv tekst pod naslovom ‘Kašlji, kašlji, zlato moje’ u kojem opisuje suprugovu bolest te njihov odnos u tim izazovnim trenucima.
Ogorčena Vedrana Rudan: ‘Lakše je lažne suze liti nad mrtvom djecom nego učiniti da rastu u miru’
‘Ja sam u prizemlju, On je na katu. Kašlje poput vola koji želi nagovoriti mesara da mu zbog bolesti odloži udarac električnim maljem. Strašno je to slušati, a pomoći niotkuda’, započela je Rudan.
‘Nazvao je nekoliko liječnika, ne može sjesti u auto, ja ne vozim, svi naši prijatelji su izgubili vozačke zbog starosti, djecu se ne usuđujemo zvati jer On možda nije na samrti pa da ne dolaze badave… Red jezivog kašlja, red zastrašujućeg hropca…’, dodala je.
‘Svi vrhunski specijalisti rekli su isto. Virus. Piti, piti, piti. Jedva sam mu objasnila da ‘piti’ ne znači u sebe izlijevati limenke piva. Izderao se na mene – Kako znaš da virus razlikuje tekućine? Rekli su piti puno tekućine, nisu rekli koje’, citirala je supruga.
‘Dobro poznajem svog muža’
‘Tihim sam glasom rekla, ubiti čovjeka na samrti je nehumano, ‘kad ti liječnik kaže piti čim više tekućine misli na čaj od kamilice, mente, kadulje…’ Pogledao me pogledom koji me trebao ubiti dok mu se pod ogromnim, crvenim nosom pušila kamilica’, opisala je njihov razgovor.
‘A što ako imam rak pluća? Da skočimo do Hitne da me slikaju…’ Izašla sam iz sobe i zatvorila vrata. Do mene je dopiralo glasanje čovjeka koji će se svakoga časa udaviti. Pištao je, hripao, cvilio, u plućima mu je razjebani orkestar imao probu’, napisala je Rudan.
‘Bože, ne daj, Bože, da umre. Boluje dva dana, čitava je kuća na meni’, dodala je spisateljica te navela niz razloga zbog kojih joj je život u dvoje lakši. Za vrijeme suprugove bolesti morala je, piše, nabavljati hranu za mačke, kuhati i baviti se ostalim stvarima koje su inače u njegovoj ‘domeni’.
‘Susjedi me zovu’
Prepričala je i nedavno iskustvo prijateljice koja je prije mjesec dana ostala bez muža.
‘Među ljudima koji su bili u povorci krajičkom oka vidjela je mladu ženu u crnini, za ruku je vodila djevojčicu. Lako je spojiti dva i dva kad gledaš film, spoji ti jednu i jednu na pogrebu muža. Ista žena je sjedila i pred vratima notareve kancelarije. Imala je dokaz da je djevojčica pokojnikovo dijete, imovina se morala podijeliti…’, napisala je Rudan.
‘Kašlje, kašlje, kašlje. Susjedi me zovu i pitaju što se dešava. A ja kuham ono krepko, kuham čaj, mjerim temperaturu, vješam rublje i molim boga da preživi. Sve je bolje nego na pogrebu vidjeti mladu ženu koja za ruku drži derište. Dobro poznajem svog muža. Kad on umre na njegovom pogrebu stupat će grupa sitne dječice’, zaključila je svoj novi tekst.
