Alana Kajfež: mlada umjetnica inspirirana materijalom i imperfekcijom

Foto: Alana KAjfež

Alana Kajfež već se od malih nogu zainteresirala za umjetnost i kiparstvo. Rođena je u Zagrebu 21. veljače 1990. godine. Završava Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna. Upisuje  Akademiju likovnih umjetnosti i a na trećoj godini dolazi kod profesora Stjepana Gračana na kiparstvu, a završava ga kod profesora Peruška Bogdanića. Obitelj je bila najveća podrška u njezinom radu.

“Nije uvijek svaki dan produktivan, ali svaki dan organiziram da nešto radim. Nije to klasičan posao koji se radi od 8 do 16 sati, ja nemam radno vrijeme. Ja sama sebi rasporedim dan. Meni je najdraže raditi noću, jer više razmišljam. Znam se probuditi usred noći jer imam inspiraciju i to jednostavno moram zapisati.”

Ponekad ju materijal s kojim radi zanese. Trenutno radi sa staklom, materijalom za koji se nikada ne znaš što će se dogoditi. Problem može nastati u tehnici izrade ili da sam materijal pukne, objašnjava mlada umjetnica. Isto tako, sirovina s kojom radi može imati manu zbog koje dolazi do neželjenog efekta u procesu fuzije.

Ona osim umjetničke pozadine svojih radova, traži i onu znanstvenu

“Uvijek tražim znanstveno-analitičku stranu umjetnosti, jer želim da moje skulpture imaju podlogu jer se moraju s nečime povezivati. Na primjer, da su me zainteresirali kukci, ja bi se dodatno informirala o njima. Meni uvijek treba imati smisao zbog čega nešto radim. Meni nije dovoljno ako je samo estetski lijepo, želim sama sebi objasniti zašto sam to napravila. Mene je Akademija naučili razmišljati o pozadini svojega rada, to jest konceptu. Nakon nekog vremena sam kreneš povezivati točke u svojoj glavi i oko sebe. Što se više informiram, to mogu bolje obrazložiti pozadinu svojega rada.” rekla je Kajfež.

Mlada umjetnica u svojim radovima ne traži samo ljepotu, već i traži istinitost ružnoće “uprljanu” osobnim dojmom.

“Imala sam mačku koja je preživjela  tumor na malom mozgu. Kao jedini “simbol” nakon operacije bilo je škiljenje na jedno oko. No, ona je meni bila najljepša mačka na svijetu. Tako i u mojim kipovima možete vidjeti svaku boru, svaku imperfekciju. To današnja moda također radi. Kipari su kroz povijest pokazivali lijepu istinu, no svako doba je imalo svoja načela ljepote. Htjela bih izrađivati skulpture inspirirane škotskim, meksičkim i azijskim mitovima i legendama. Mene su oduvijek privlačile bajke i izmišljene priče, ali i devijantnost ljudskog uma i njegova simbolika. Prema mojem mišljenju, mi se ne zaljubimo samo u ljepotu već i u mane.” objašnjava Alana.

Osim kriptologije i skulptura Jackalopea, Alana je izradila skulpture u staklu inspirirane svojim poznanicima i obitelji.

“U svojim skulpturama torza u staklu nisam htjela prikazati ružnoću. Uzimala sam kalupe ljudi koji su bili raznih oblika, nisam htjela izmišljati. Htjela sam prikazati ono što nam je priroda dala, a ja to samo upijam u svoj rad.” kaže Kajfež.

Umjetnica se osvrnula i na činjenicu kako mnogi mladi umjetnici odustaju od stvaranja jer nailaze samo na odbijanje.

“Treba jako puno raditi, ali ne smije se izgubiti želja za stvaranjem. Mnogi mladi umjetnici počinju gube želju i smisao bavljenja umjetnošću. Treba se iskazati, izaći iz anonimnosti i biti ustrajan.Odbit će te 10 puta, ali 11 put možda neće. Ja sam također padala i pitala sam se zašto ja uopće stvaram. Shvatila sam svoju sposobnost i radim na stvaranju neče značajnog. Društvene mreže pomogle su mladim umjetnicima da se probiju na tržište i povežu se međusobno. Zahvaljujući njima svima u svijetu je dostupan tvoj rad, samo treba “pametno” samog sebe prezentirati. Osobno, želim prezentirati svoj rad, dok sam ja iza “kulisa”. No danas, umjetnici moraju biti “zvijezde” kako bi publika htjela stupiti s njima u kontakt. Neki od njih uspjeli su od sebe napraviti pravi kult, ali to je pomodnost. Umjetnost kao takva pati od komercijalizacije. Umjetnik je uvijek prisutan. Društvo se mora educirati o svemu što se danas događa u umjetnosti, ali i mi kao umjetnici se moramo potruditi u toj poduci. Ima pojedinaca koji poznaju nova djela na umjetničkoj sceni, dok većina dijeli umjetnost na “lijepo ili ne lijepo”. Voljela bih da ljudi više posjećuju izložbe i vide nove stvari. Ja se nadam kako će kroz vrijeme sve više ljudi imati želju za umjetnošću. Oni koji žele nešto naučiti o umjetnosti u jednom trenutku dođu do “zida” i misle da je ona komplicirana. Ja nemam potrebu obrazložiti svoj rad, ako nekoga zanima može pročitati o njemu i saznati više informacija. U suvremenoj umjetnosti ne može se više na prvu otkriti što je umjetnik htio reći, ali možete stvoriti vlastitu interpretaciju. Treba kod publike stvoriti želju da se sama informira, jer se umjetnost danas oslanja o filozofiju, kemiju, matematiku, politku i ostale socijološke grane. Umjetnik želi prenjeti poruku”

Alana, kao mlada umjetnica, svojim ostalim kolegama mladim umjetnicima preporučuje “da drže glavu gore” i nikada ne prestanu stvarati.

 

 

Komentari

Komentari