Lider najutjecajnijeg sevdah-benda uoči koncerta u Lisinskom: ‘Pitanje je vremena kada će nam se otvoriti apetit prema Hrvatskoj’

Photo: Sandra Simunovic/PIXSELL

Divanhana je bosansko-hercegovački sevdah-sastav koji izvodi tradicijsku glazbu u novim aranžmanima koji su nastali utjecajem jazza, popa i klasične glazbe 20. stoljeća. Članovi su Naida Čatić (vocal), Neven Tunjić (klavir), Nedžad Mušović (harmonika), Azur Imamović (bas gitara), Rifet Čamdžić (bubanj) i Irfan Tahirović (udaraljke).

Namjera ansambla je njegovanje i predstavljanje tradicionalne glazbe zemalja Balkana, posebno sevdalinke. Divanhana, naime, kreće na koncertnu turneju Zukva, nazvanu prema njihovu istoimenome trećem diskografskom ostvarenju, zato su gledateljima javnoga medijskog servisa predstavili tu autohtonu glazbu i njihov način izvedbe. Za kraj svoje dvogodišnje turneje nazvane “Zukva” odabrali su Zagreb. Povodom velikog koncerta u KD Lisinski 24. veljače, novinarka portala Dnevno razgovarala je s klavijaturistom Nevenom Tunjićem.

©Arnautovic Izedin – Izedin.ch

Njegujete tradicionalnu balkansku glazbu. Možete li mi reći kako je došlo do toga? Kako to da se niste, kao većina glazbenika u današnje vrijeme, predali turbo folku?

Divanhanu je osnovala grupa mladih studenata na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, početkom 2009. godine. U suštini, u početku kada smo osnovali bend 2009. godine nije ni postojao jasan koncept što bi to Divanhana trebala konkretno izvoditi, niti kako bi trebala zvučati. Postojala je očita ljubav prema urbanoj tradicionalnoj pjesmi Bosne i Hercegovine – sevdalinki te iskrena želja za njegovanjem iste. Ubrzo se ta ljubav, praćena velikim entuzijazmom, počela konkretizirati. Počeli smo raditi konstantne probe, redale su se pjesma za pjesmom i ideja za idejom te se ubrzo koncept počeo klesati u jasnu sliku. Nakon svega nekoliko mjeseci zajedničkog rada, šest mladih ljudi ponosno se sastalo u zajedničkoj ideji; njegovanje i prezentiranje tradicionalne glazbe Balkana, s posebnim akcentom na sevdalinki. Od tada pa sve do danas, vrlo uporno i predano radimo na prezentiranju naše tradicionalne pjesme, kroz svu glazbu koju zajednički stvaramo i ne kalkuliramo s kreativnošću, jednostavno se puštamo da plovimo slobodno u svim glazbenim stilovima koji oko nas odzvanjaju. Vjerujem da iz takve perspektive nikada nismo ni razmišljali da se predamo konkretno jednom glazbenom stilu, već smo u našu zvučnu sliku krojili samo ono što je nama milo. Glazbeni pravac koji ste gore naveli svakako nije pripadao, a čini mi se niti će pripadati, toj našoj glazbenoj slici.

Sevdahu ste dodali jazz, klasičnu glazbu i pop. Recimo da ste ga osuvremenili i tako primorali i nove generacije da ga slušaju. Što je za Vas sevdah?

Mislim da je „primorali“ isuviše gruba riječ u našem slučaju. Ideja benda od samog početka djelovanja je bila ništa drugo nego tradicionalnu glazbu zemalja Balkana približiti samim sebi pa tek onda konzumentima.  Ako kažemo da danas stojimo na istom mjestu, onda je nekako logično da je naša glazba rezultat fuzije različitih muzičkih stilova. Šest članova benda različito pristupa glazbi, različito osjeća i svakako je svako zaintrigiran različitim stilovima i od tuda rezultat koji spominjete. Od tuda sve više mladih ljudi oko nas koji žele da prigrle sevdah kao glazbeni stil, kao nešto što im je blisko, što nije „oldschool“, kao nešto što im nije marketinški nametnuto. Za mene, osobno, sevdah je prije svega glazbeni stil koji mi daje potrebni prostor i inspiraciju za sve moje kreativne nemire.

Početkom 2016. godine krenuli ste na turneju „Zukva“. Za sami kraj turneje odabrali ste Zagreb, gdje nastupate 24. veljače u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski. Je li to, možda, šećer na kraju? Kako to da je Zagreb za kraj dvogodišnje turneje?

Zagreb se dogodio jednostavno u pravo vrijeme. Ranije smo imali mnogo, na žalost neuspješnih, pokušaja da u vašem gradu realiziramo koncert. Problem su bili neadekvatni prostori, pa onda neadekvatni suradnici, te usprkos zaista velikom broju poruka u našem inboxu  s pitanjem „kada ćete u Zagreb“ od strane onih koji poštuju naš rad, nismo bili u prilici obećati konkretan koncertni datum. I kada se turneja smirivala, koncerti i gradovi redali u nizu, pješčani sat našeg putovanja nizao posljednja zrna, dogodio se poziv od gospode iz Lisinskog za koji smo se svi u kolektivu složili da je najbolje rješenje za naš prvi veliki solistički koncert u Zagrebu.

Da, možemo gledati na koncert u Lisinskom kao „šećer na kraju“ ili „šlag na torti“, to je baš lijep pogled na 24. veljače, a vjerujem i jedno divno sjećanje koje će ostati u nama.

Slavonski bećarac u izvedbi na “Večeri s prijateljima” u Skopju. Hvala veleposlanici BiH Babić

Na posljednjem studijskom albumu obradili ste i jednu hrvatsku pjesmu, točnije slavonsku. Što Vas je nagnalo na to? Možemo li uskoro očekivati još obrada hrvatskih pjesama?

Nagnali su nas prijatelji iz Slavonije, točnije iz Bizovca i Valpova, prilikom jednog koncerta u pomenutom Valpovu. Nekako nam se, iz ove perspektive čini, da je slavonski bećarac najbliži onome što okupira naš kreativni prostor i prirodno nam je došlo na dnevni red da se bavimo bećarcima, da ih svakodnevno izučavamo i igramo se sa istim. Svakako da u Hrvatskoj tradiciji ima toliko divne glazbe s raznih krajeva, od Dalmacije, Istre pa naravno prema sjeveru. Mislim da je samo pitanje vremena kada će nam se „otvoriti apetit“ za tradicionalnom pjesmom neke druge regije iz Hrvatske.

Vaš treći studijski album „Zukva“ s kojim ste i na istoimenoj turneji, nalazi se na svjetskom tržištu. Razumiju li, odnosno, osjećaju li i stranci sevdah kada zasvirate i zapjevate?

Da, za album “Zukva” je worldwide distribuciju preuzela britanska izdavačka kuća ARC Music. Publika širom svijeta ima priliku svakodnevno da posjećuje world musickoncerte, da uči o tradicionalnim muzikama sa svih krajeva svijeta, tako da njima sevdah sigurno ne zvuči pretjerano egzotično. Glazba s istoka, koja je svakako imala jak uticaj na svu tradicionalnu muziku Balkana, je mnogo popularna širom Europe, otuda i nekako prirodna reakcija publike na sam sevdah. U zadnje vrijeme nam se često događa da na koncertima koje realiziramo po Europi i nemamo pretjerano potrebu ljudima objašnjavati što je to sevdah, jer sve je više publike upućeno u njegov nastanak i povijest. Ono po čemu publika prepoznaje Divanhanu i gaji naklonost sigurno je energija koju poklanjamo i koju od publike dobivamo nazad. Zaista je svaki koncert Divanhane jedan zaseban svemir za sebe.

Osvojili ste i domaće i strano tržište. Koji su Vam planovi za budućnost?

Trenutno privodimo aktualnu koncertnu turneju „Zukva“ kraju, a paralelno radimo na novom studijskom albumu koji bi ubrzo trebao biti na policama music shopova diljem svijeta. Nakon toga, vjerujemo da ćemo ovaj pješčani, sat koji je pri kraju, okrenuti na drugu stranu i krenuti ponovo ispočetka, na pozornicu i pred našu dragu publiku, gdje nam je i najprirodnije mjesto pod ovim plavim svodom.

I za kraj, što biste poručili obožavateljima?

Volite, budite voljeni, jedite čokoladu, slušajte Divanhanu i širite sevdah!


Komentari