Zagrebačka coprnica koja je inspirirala Mariju Jurić Zagorku

48
“Examination of a Witch” (1853) by T. H. Matteson

Progoni vještica sigurno spadaju u jedan od najmračnijih europskih povijesnih događaja. Ljudi su progonili vještice od 13. sve do početka 18. sotljeća. Najvažniji “udžbenik” za progon vještica bio je “Malleus Maleficarum” ili “Malj koji ubija vještice”. Ovaj “udžbenik” propisao je papa Inocent VIII. kao i bulu u kojoj najoštrije osuđje bilo kakvo bavljenje vještičarenjem i čarobnjaštvom.

Prvi inkvizitori koje je postavio papa bili su Henrik Institorisa i Jakob Sprenger. Njih dvojica su najviše širili riječ “udžbenika o vješticama”. U samom “udžbeniku” se moglo pronaći puno neistinitih priča, kako prepoznati vješticu i kako je osuditi.

Kako je došlo do histerije?

Jedan od glavnih razloga zbog širenja histerije vješticama bilo je i konstruiranje tiskarskog stroja, čime je bilo omogućeno brzo i lako umnožavanje propagandnog materijala. Europske države s najvećim progonima bile su Francuska, Njemačka, Švicarska, sjeverna Italija, Belgija, Luksemburg i Nizozemska. Progonima vještica ubijeno je preko 10 tisuća ljudi.

Skoro sve žrtve progona bile su žene ili “coprnice”, no na lomači se našao pokoji “copernik” ili vještac. Za bavljenje vještičarenjem mogao je biti optužen svatko, a tužitelj nije trebao priložiti nikakav dokaz o tome da optužena osoba ima sposobnost čaranja.

Inkvizitori su bili vrlo kreativni u načinima kako da otkriju vješticu. Tako su žene potapali u hladnu vodu, te ako bi ona ostala plutati to bi značilo da je vještica i odmah bi bila pogubljena. Isto tako, bilo je popularno tražiti “vražji pečat”, to jest madež ili bradavicu kao dokaz sklapanja dogovora s vragom. Optuženu ženu bi inkvizitori skinuli do gola, ošišali je na ćelavo i pregledali svaki dio njezinog tijela u potrazi za “pečatom”. Naravno, ovo sve bi se radilo pred očima puka kako bi se optužena još dodatno ponizila.

Tko je Nera?

Svi ovi povijesni događaji inspirirarili su Zagorku da napiše “Gričku vješticu” , a svoj lik Kontese Nere utemeljila je na pekarici i piljarici Barici Cindrek. Iako ona nije bila plemićkog roda, ipak je doživjela da je optuže za vještičarenje zbog bolje prodaje naspram njezine konkurencije.

Barica Cindrek je u povijesnim spisima opisana kao lijepa, koketna i zavodljiva, baš kao i Kontesa Nera u Zagorkinom romanu.

“Ja znam da ti vraga vu džepu nosiš i da vsigdar bole teržiš nego vsi mi drugi kramari, pusti ga med nas da kočemari jednu vuru da i mi drugi kramari teržimo, a ne samo ti”, izjavio je za vrijeme suđenja njezin glavni konkurent kramar Petrica Rudich.

Sudbina Barice Cindrek nije poznata, no ona je ipak postala inspiracija za jednu od najdražih ispričanih zagrebačkih priča i tako ušla u gradsku legendu.



Komentari