Nekada se moglo pušiti u uredima, restoranima, kancelarijama, čekaonicama, avionima, autobusima i vlakovima, pa i aumbulantama
Cigareta je zasigurno najčešći ljudski “rekvizit”, bilo da pušite iz strasti, ugode, zbog “liječenja” nervoze ili puke navike. No, pušenje danas uvelike se razlikuje od pušenja nekad, primjerice u javnom prijevozu gdje ste pored sebe čak imali i pepeljare, a užitku iz prošlog stoljeća danas možemo svjedočiti tek kod starije generacije koja nam o tome priča ili pak kod mlađih “buntovnika”.
Upravo se takvih trenutaka prisjetila Zagrepčanka koja je neki dan svjedočila sceni i vozaču u tramvaju koji je tijekom vožnje pušio, što ju je podsjetilo na vremena kada se moglo pušiti u tramvaju ili busu.
“Ideš iz škole u špici, tramvaj pun i svi koji sjede puše“, prisjeća se Nevenka. No, njezina je objava potaknula pravu raspravu između građana.
Zagrepčani se sjećaju da se nekada moglo pušiti u uredima, restoranima, kancelarijama, čekaonicama, avionima, autobusima i vlakovima, pa i aumbulantama… prava domaća atmosfera bilo gdje da se nalazite! Međutim, iako neki tvrde da se moglo pušiti i u tramvajima, drugi kažu da se takvih scena ne sjećaju. No nekada je cigareta bila uobičajena stvar na svakom drugom mjestu, bilo gdje da je građanin imao priliku zapaliti, pa bio to i frizerski salon. Danas su mnoge stvari pušačima i nepušačima nezamislive, a jedno od tih upravo je pušenje u tramvaju.
U busevima i avionima, najviše 60-ih i 70-ih, nalazile su se pepeljare ugrađene u naslonjač na sjedalo ispred, a u vlakovima ispred prozora, prisećaju se građani. Mnogi to prakticiraju i danas pa sami studenti svjedoče profesorima koji uz cigaretu pregledavaju seminare i drže usmena ispitivanja u zadimljenoj prostoriji.
No, građani se prisjećaju “buntovnika” koji su pušili u tramvajima, ali i “pulferašima” kojima je to uz njihove vratolomije bila prava uživancija.
“Pušilo se, ja se dobro sjećam kondukterki s čikom u ustima. Traume iz djetinjstva“, kaže Dino, a Snježana se prisjetila kako se “dimilo na zadnjem ulazu u autobus za Veliku Goricu koji je išao s pothodnika točno u ponoć”.
“Pušilo se na svim mjestima pa i u tramvaju, samo moraš biti dovoljno star da se sjećaš“, kaže Đurđica.
Zaključak građana – pušenje u tramvajima službeno je bilo zabranjeno, no tada je, kao što smo spomenuli, pušenje u javnom prijevozu bilo uobičajeno i nitko zbog toga ne bi bio prijavljivan ili kažnjavan.
Takva se praksa počela zabranjivati 80-ih godina, no zadnjih nekoliko stanica u kasne sate uvijek bi se iz gušta zapalila koja cigareta, bilo da je u pitanju vozač ili putnik. Pravila se krše i danas pa tako nerijetko svjedočimo putnicima koji zapale u tramvaju dok se kasno vraćaju doma, a čest su prizor i vozači koji vole zapaliti prije završetka noćne smjene.
Dok neki Zagrepčani loše reagiraju na samu pomisao zadimljenog tramvaji, drugi nemaju ništa protiv toga dok god nije ugrožen ičiji život.
