Velika književna ličnost: Znate li koga se naziva prvim pjesnikom Zagreba?

FOTO: Ivan Klindić

Riječ je o velikoj književnoj ličnosti po kojoj je cijela jedna epoha dobila ime. Znate li tko je on?

Kada bismo išli popisati za što je sve zaslužan August Šenoa u okvirima književnosti svojega vremena, ne bismo imali dovoljno prostora u prosječnom članku. Prvi pjesnik Zagreba, kako ga je nazvao akademik Dubravko Jelčić, već je jedna značajna crtica iz njegova širokoga književnoga stvaralaštva. Romanopisac, feljtonist, kritičar, pjesnik, oblikovatelj romana kao žanra i tvorac moderne čitateljske publike, August Šenoa nerijetko je pisao upravo o – Zagrebu.

FOTO: laudato.hr
FOTO: laudato.hr

U Zagreb je smjestio i radnju svojeg velikog romana Zlatarevo zlato, a njegove Dore Krupićeve malo se koji Zagrepčanin ne sjeti kada prošeće Gornjim gradom i susretne se s njezinim kipom kod Kamenitih vrata.

Rodonačelnik zagrebačkog i hrvatskog romana, Šenoa je u svoje vrijeme čitatelje intrigirao i feljtonom Zagrebulje. Cilj im je bio zabavljati, ali i poučavati, odgajati čitateljsku publiku ondašnjeg Zagreba, ali i šire okolice. Na njegovim su se feljtonima kalili mnogi drugi književnici, neki su ga pokušavali i oponašati, no Zagrebulje su ostale jedinstvena zabilješka jednog vremena i jednog grada.

Zahvaljujući dvadesetak godina književnoga djelovanja, po Šenoi se naziva cijelo jedno razdoblje – Šenoino doba.


Iako najpoznatiji po proznom stvaralaštvu (Zlatarevo zlato, Prijan Lovro,Prosjak Luka, Branka) te po svojim Povjesticama, Šenoa je književno stvaralaštvo započeo lirskim pjesmama koje su isprva postigle slabiji uspjeh.Istaknutiji je bio kao politički i socijalni pjesnik, a manje kao ljubavni. Zagrebu je poklonio pjesmu koju grad i danas zahvalno pamti i treba je njegovati.

Zagrebu

Povrh starog Griča brda,
kao junak lijep i mlad,
smjele glave, čela tvrda,
slavni stoji Zagreb-grad;
živ, ponosit,
jak, prkosit,
kad slobode plane boj.
Tko tu kliko ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!

Mnoge bure povrh njega
prosu svijeta udes ljut,
al’ pod krilom našeg stijega
on stajaše tvrd i krut.
Ljutit stresa
juriš bijesa
i razmrvi vraga roj.
Tko tu kliko ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!

Nad njim bljesnu zlatna zvijezda,
da ugleda druga drug;
kao soko iz svog gnijezda
u daleki prhnu jug
glas Hrvatstva,
doziv bratstva.
Preni mi se, rode, oj!
Tko tu kliko ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!

Ti uskrisi naše pleme,
ti rastjera duha noć,
ti nam siješ znanja sjeme,
ti nam dižeš roda moć.
Svijetlobornih,
umotvornih
glava rađaš silan broj.
Tko tu kliko ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!

Kad zarudi mlada zora,
a iz zore dvor i hram,
zlatno polje, zelen-gora,
sjajna Sava, loze plam:
od miline
duša gine,
po krasoti bludec’ toj.
Tko tu kliko ne bi:
Slava, slava tebi,

Komentari

loading...