Hrvatski jezikoslovac i jedan od najvećih europskih slavista Vatroslav Jagić rodio se 6. srpnja 1838. u Varaždinu. Školovao se u Varaždinu i Zagrebu, a studij klasične filologije završio je u Beču. Kao profesor radio je Zagrebu, Odesi, Berlinu, Petrogradu i Beču. S 28 godina postao je najmlađi član JAZU, a bio je i član mnogih akademija i znanstvenih društava diljem Europe.
Pisao je udžbenike za nastavu staroslavenskih jezika, a s Račkim i Torbarom pokrenuo je časopis Književnik u kojem se bavi problematikom tada neriješenih književnojezičnih i pravopisnih pitanja. Također, u hrvatsko jezikovlje uvodi usporedbe slavistike s germanistikom i romanistikom. Utemeljio je i uređivao časopis Archiv für slavische Philologie, poznat i kao Jagićev arhiv, koji je izlazio u Berlinu punih 45 godina.
Posebice ga je zaokupljao postanak i razvoj prvoga slavenskoga književnog jezika, o čemu je napisao mnogo rasprava i knjigu O povijesti nastanka crkvenoslavenskoga jezika.
Vatroslav Jagić preminuo je 5. kolovoza 1923. u Beču, a pokopan je u rodnom Varaždinu.
