Počelo je ljeto, asfalt se užario, i stiglo je vrijeme za kupanje! Upravo zbog toga, odlučili smo se osvrnuti u prošlost i podsjetiti vas kako su se i gdje kupali Zagrepčani u 19. stoljeću.
Sasvim je sigurno da se većina građana ljeti ipak kupala na rijeci Savi, koja je za Zagrepčane bila “rivijera”. Naime, u drugoj polovici 19. stoljeća upravo je tu počelo doba kupanja. Vrlo je zanimljivo kako kupanje nije bilo dozvoljeno djevojkama, sve do tridesetih godina prošlog stoljeća. U to vrijeme na Savi su postojala četiri kupališta od kojih je poznato kupalište poduzetnika Franje Hutterera, nudeći Zagrepčanima kabine, daske za sunčanje, kuglanu i gostionicu. Čak je organizirao i poseban prijevoz konjskim omnibusom s Margaretskog trga (današnjeg Trga Petra Preradovića).
Tih je godina Sava slovila kao lijepa i čista te mokra kao more preplavljena desetak tisućama kupača. Osim osvježenja u Savi, kupači su se mogli osvježiti u gostionici Repuš, gdje se besplatno točilo osvježavajuće piće “Ovomaltine”. Sezona kupanja na Savi započinjala bi prvim toplim danima kada bi i u novinama osvanule slike novih kupaćih kostima. Posebno bi se vodila briga o dužini kostima. Ako bi koja Zagrepčanka u to vrijeme imala kraći kostim, mogla je biti uhićena.
Naime, postoje podaci da je 1857. ograđen prvi prostor za kupanje vojnika na Savi. 1863, je sagrađena splav, a 1876. je kupalište bilo smješteno u Trnju, blizu civilnog kupališta, sa 14 kabina na obali i 4 na splavi. Krajem stoljeća je ono izgorjelo, a zatim je opet uređeno na mjestu gradskog kupališta na Savi.
Sve u svemu vrlo se zanimljivo vratiti u nama sada daleku prošlost i saznati kako su živjeli Zagrepčani u 19.st.
