Rektor zagrebačkog Sveučilišta, povjesničar i političar: Tadija Smičklas prvi je autor cjelovite sinteze povijesti Hrvata

FOTO: Povijest.hr

Tadija Smičiklas rodio se 1. listopada 1843. godine u Rešetovu Žumberačkom.

Za svoje dugogodišnje plodne karijere obnašao je dužnosti predsjednika Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas HAZU), rektora zagrebačkog Sveučilišta te predsjednika Matice hrvatske. Proglašen je i počasnim građaninom Grada Zagreba.

Nakon završene gimnazije u Zagrebu, radi kao profesor povijesti i hrvatskog jezika u osječkoj gimnaziji. Zatim se posvećuje studiju povijesti i zemljopisa u Pragu i Beču gdje je i diplomirao. U Beču radi kao suradnik na Institutu za proučavanje austrijske povijesti, a od 1873. predaje na Velikoj gimnaziji u Zagrebu, gdje se uključio u rad Matice Ilirske, te je jedan od inicijatora promjene imena u Maticu hrvatsku. Zatim je imenovan redovitim profesorom na Katedri hrvatske povijesti i pomoćnih povijesnih znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je bio i dekan.

Kao rektor zagrebačkog Sveučilišta zalagao se za osnivanje Medicinskoga fakulteta u Zagrebu, a kao predsjednik Matice hrvatske za utemeljenje Društva hrvatskih književnika.

Objavio je djelo Poviest hrvatska u dvije knjige  (prvi dio izlazi u Zagrebu 1882. godine, a drugi dio 1879. godine, dakle, obrnutim redosljedom) što je prva cjelovita sinteza povijesti hrvatskoga naroda. Također u JAZU uređuje monunumentalnu zbirku hrvatskih pravnih tekstova Diplomatički zbornik Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (lat. Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae) koja obuhvaća temeljne latinske pisane isprave za hrvatsku povijest od doseljenja Hrvata do 1399. godine. Za njegova života objavljeno je 11 svezaka Zbornika, a naknadno još sedam. Objavio je i niz biografija poznatih Hrvata (J. J. Strossmayer, F. Rački, I. Kukuljević, R. Lopašić…), veći broj znanstvenih radova te nekoliko udžbenika.

Uz znanstveni rad bavio se i politikom pa je u dva navrata (1884–87. i 1897–1902) bio zastupnik Neodvisne narodne stranke u Hrvatskom saboru. Osuđivao je suradnju Srba i madžarona, a osobito se gorljivo suprotstavio nalogu bana Khuen-Héderváryja da se iz Hrvatskoga zemaljskog arhiva u Budimpeštu prenese velik broj hrvatskih povijesnih dokumenata.

Tadija Smičiklas preminuo je 1914. godine u Zagrebu, a pokopan je na groblju Mirogoj.


Komentari