POZNATI O NEPOZNATOM ZAGREBU: Dražen Jerković napisao je možda i najljepšu posvetu Zagrebu

Screenshot

Dražen Jerković, bivši nogometaš, reprezentativac, trener i sportski direktor.

Godine 1945. preselili smo se u Zagreb. Moj je otac radio na željeznici, što je bio razlog našim čestim seljenjima, pa smo u prvo vrijeme stanovali u željezničkoj koloniji stotinjak metara udaljenjoj od Dinamova stadiona.

U ti vrijeme, sve do svoje 18. godine, bio sam vezan uz stadion Dinama. Svakodnevno sam bio na treninzima. Išao sam u III. gimnaziju u Kušlanovu, najbližu školu. Sve je nekako bilo vezano za Željezničku koloniju: Maksimirski stadion, Kušlanova, gimnazija… Tu i tamo smo išli do grada.

Naviru mi sjećanja na gimnazijske dane u Kušlanovoj ulici, na plesnjake u Glazbenom zavodu, na odlaske u naša poznata izletišta: Samobor, Sljeme, gostionicu Bara u Gračanima… Posjećivali smo Room salu u Esplanadi. Bila je jedna grupa ljudi s kojom sam se družio u Željezničkoj koloniji, Kolonić, Čepelja, Dolovčak, Zobec, Sviben, Pavka… Osim prijatelja iz Željezničke kolonije, u Zagrebu imam veliki krug prijatelja koje sam upoznao kroz sport – Marković, Mušković, Braun, Humer, Popović, Čuljak… s kojima se i danas družim. Neka od tih prijateljstva stara su od 30 do 55 godina. Nema dana da se ne čujemo, ni jedan tjedan ne prođe da se ne vidimo, a često zajednički zaružimo uz Zlatne dukate.

Zagreb uvijek ostaje prepoznatiljiv po onima koji su ga zavoljeli, koji ga vole, koji je dio njih.  Za mene nikad nije bilo zavičajnog kluba. Rođen sam u Šibeniku, imam tamo divnu rodbinu, volim taj grad, ali Zagreb je moj rodni grad. Nisam se tu rodio, ali sam se saživio sa Zagrebom. Ne osjećam se dojdekom. Neko me može tako nazvati, ali se u srcu nikada nisam tako osjećao. Nogometne obaveze vodile su me na kraće i duže vrijeme po cijeloj Europi i svijetu, ali sam uvijek živio za trenutak kada ću se vratiti u svoj voljeni Zagreb…

…Zagreb nije tako velik kao New York, blještav kao Pariz, bogat kao London, ali za mene je ispred svih tih gradova jer ima dušu, bogatstvo koje se ne mjeri nikakvim materijalnim veličinama. Duhovno bogatstvo je vrijednost koja nema cijene. Ja jednostavno volim Zagreb.


Komentari