Povijesni motivi, portreti i pejzaži: Najpopularniji hrvatski slikar koji je udahnuo život umjetničkom životu u Zagrebu

115

Njegova najpoznatija djela su povijesni motivi, portreti i pejzaži.

Jedan od najznačajnijih hrvatskih slikara Vlaho Bukovac rodio se 4. srpnja 1855. godine u Cavtatu. Na talijanskom se jeziku njegovo ime i prezime izvorno pisalo Biagio Faggioni, a promjena prezimena u Bukovac ozakonjena mu je tek u kasnim tridesetim godinama života. Bukovac je stvarao u Zagrebu, Pragu i Parizu, a smatra ga se začetnikom hrvatske moderne.

Mladi Bukovac se amaterski počeo baviti slikarstvom u SAD-u, gdje je boravio sa stricem, a nakon povratka u Hrvatsku financijski ga je pomogao biskup J. J. Strossmayer koji ga šalje na studij slikarstva u Pariz. Godine 1880. otvara atelje u Parizu gdje pod pseudonimom slika portrete pripadnika visokog društva. Uz to redovito posjećuje domovinu gdje radi čuveni portret svog mecene J. J. Strossmayera. Na nagovor Franje Račkog i Izidora Kršnjavog seli se u Zagreb te se uključuje u hrvatski umjetnički život i pokreće mnogobrojne projekte i institucije.

Tada nastaju njegova dva najpoznatija djela: Hrvatski narodni preporod iz 1898. (koji se danas nalazi na svečanom zastoru HNK u Zagrebu) te monumentalni Gundulićev san. Ostala njegova djela prožeta su povijesnim motivima, a slika portrete i pejzaže. Nakon sukoba s Kršnjavim Bukovac seli u rodni Cavtat, a zatim u Beč. Iz Beča odlazi u Prag gdje je imenovan profesorom na Akademiji i na toj poziciji ostaje do kraja života.

Vlaho Bukovac, koga se danas smatra najpopularnijim hrvatskim slikarom, preminuo je 23. travnja 1922. godine u Pragu od posljedica moždanog udara.



Komentari