Ne dozvolite da vas uvjere da Zagreb više nije isti: On još uvijek ima dušu, evo zbog čega

398
Hrvoje Joe Topic

Sretan ti tvoj dan, najljepši grade.

Naš Zagreb danas obilježava svoj dan i blagdan Majke Božje od Kamenitih vrata, njegove zaštitnice. Šarmantan kao i uvijek, on je danas obukao svoje najljepše plavo odijelo, osmijeh mu je širi no inače, a žar u nebeskim očima sjajniji je.

Kao pravi slavljenik i on danas prima čestitke, obliven rijekom ljubavi koja se slijeva na njegovo ime. Jer ipak – Zagreb je zaslužio bezuvjetnu ljubav svojih Zagrepčana. Njegove ruke uvijek su bile raširene za lutalice u potrazi za nadom. U njegovom krilu uvijek je bilo mjesta za uplakane koji su svoju sigurnost našli u Zagrebu. Njegova vrata uvijek su bila širom otvorena za svakog tko je tražio svoj dom.

Klincima koji su odrasli na njegovim ulicama, Zagreb je satkao prekrasne snove snivane pokraj Save. Napisao im je najljepše priče jedne mladosti, oblilježene zvukom starih tramvaja i gitarom s Ribnjaka.

FOTO: photo-galleries.org
FOTO: photo-galleries.org

Ako pažljivo osluhnete, čut ćete agramersku pjesmu kojoj se ne nazire kraj. Skladale su ju generacije prije nas, a njezini stihovi prenose se s koljena na koljeno. Njemu u čast jer ljudi nestaju, a ostaje grad koji u stopu prati neke nove klince željne njegove ljepote.

No, ne brinite… Jednom kad nas ne bude gospon Zagreb brižljivo će čuvati naše uspomene, prve poljupce, suze kojima smo mu natopili krilo i osmijehe koje smo mu poklanjali. Kako mi ne zaboravljamo njega na kojem god se kraju svijeta našli, tako ni on ne zaboravlja nas.

A do tada… prepustimo se ljubavi između grada i nas. Opijeni njegovim kicoškim osmijehom i šarmirani neodoljivom ljepotom koja je samo naša, upijmo veličinu grada na čijim su ulicama nekada male noge učinile svoje prve korake, otkrivajući zagrebačku čaroliju.

Mislite da sam romantik kada je u pitanju ovaj grad?

Sve češće čujem priče kako nema više Zagreba u koji sam se zaljubila kada su moje oči prvi put jasno ugledale modro nebo iznad njega. Šapuće se da je izgubio dušu kojom je bio protkan svaki pedalj njegovih ulica. Ne vjerujem takvim pričama.

Zar ne čine grad ljudi koji ga vole, njegove ulice, odraz dobroćudnog lica u kapi kiše na asfaltu? Ma ljudi su izgubili dušu, a ne Zagreb. On svoju još uvijek ima, samo ju nema kome pokazati… Veličina je u oku i srcu promatrača.

A moj Zagreb je najveći, njegova duša je najčišća. Voljeni grade, sretan ti rođendan!



Komentari