Vječna ljubav prema Zagrebu

Ispod sljemenskog brda i na obalama Save svojom ljepotom, neodoljivim šarmom i poviješću Zagreb oduzima dah. Vjerno skriva najveće tajne, najljepše uspomene i sjećanja, ostaje zauvijek utkan u najdubljim kutevima naših srdaca.

 

Svoju ljubav prema gradum uz opis kakav je to pravi Purger, u stihove je pretočio pjesnik Božidar Mikulin.

Poveč pajdaš kaj je to Purger
To ti dojde od švapskog Burger
Purger je pravi Zagrebački fakin
Al’ i Agramerski fin Gospodin

                                     Nemre svako Purgerom biti
Prvo se mora v Zagrebu roditi
I još bi nekaj trebalo znati
Purgeri deda, baka, otac i mati

                                           V Zagrebu treba i nauk vučiti
Bečku pak školu doma dobiti
Vulica z njega naredi fakina
A bečka škola fajn gospodina

                                                     Za Građanski on furt je navijal
Posle se je z Dinamom preštimal
Samo Zagreb je Purgeru raj
V srcu za navek zaslađen je Kaj

I preštimani gospon Fulir
Purger Agramerski i kavalir
Za dame navek otmjen i fin
Frajer sa šlifom, pomalo fakin

V Zagrebu svaki vugel je znal
S fijakerom se je svikam pelal
Sve do Šestina i Okrugljaka
Čez grad do Save i babinjaka

       Rad je išel i v Maksimir
Po jezeru čamcem frajle vozil
Dva-tri gema mam si je spil
Pak v zabavnjak, na ringišpil

                                   Purger se postaje samo rođenjem
Zagrepčanin dojdek pak doselenjem
Purger je stari Zagrebački fakin
Al’ i Agramerski fin Gospodin

Jeste li prema ovim stihovima pravi Purger i slažete li se s navedenim tvrdnjama?

Purgeri

Purgeri su tema svakodnevnih razgovora, a neki tvrde da su Purgeri samo oni čija obitelj živi barem pet generacija u Zagrebu. Drugi pak tvrde da je samo bitno da su ti baka i djed rođeni u Zagrebu da bi se smatrao Purgerom. Dalmatinci su uvjereni da su Purgeri svi koji žive u metropoli.

Opjevani su u pjesmama, karakteriziraju ih bečki maniri i ponosno držanje, ali i povijest najljepšeg grada podno Medvednice. Naime, dok su u utvrđenom Gradecu i Kaptolu živjela gospoda, obrtnici i crkvenjaci, kmetovi su naseljavali sela oko ova dva naselja.

Pod navalom Tartara u 13. stoljeću, kralj Bela IV. odlučuje da je potrebno naseljavanje, zbog čega poziva seljake, obrtnike i trgovce iz njemačkog carstva te oni donose njemački jezik. Kako je spomenuto, gospoda je živjela unutar utvrde koja se na njemačkom kaže Burg, a onaj tko u njoj živi je Bürger, s vremenom iskrivljeno u Purger.

Dakle, Purgeri su bili građani, za razliku od kmetova iz okolnih sela.

Komentari