(FOTO) ‘Ulica crvenih svjetiljki’: Mala povijest omiljene zagrebačke ulice

351
FOTO: Dražen Komar

Omiljena zagrebačka ulica koja ima dušu.

Tkalčićeva ulica zasigurno nosi titulu jedne najposjećenijih u Zagrebu i popularno je okupljalište građana svih generacija. Prilikom šetnje Tkalčom imate osjećaj kao da ste na modnoj pisti – kafići duž cijele ulice uvijek su prepuni tako da sigurno nećete proći nezapaženo.

FOTO: Dražen Komar
FOTO: Dražen Komar

Tkalčićeva čuva duh prošlih vremena i istovremeno predstavlja moderni duh današnjice. Novo lice dobila je početkom 21. stoljeća, točnije 2002. godine kada je uslijedilo uređenje triju parkova i dječjeg igrališta, ali i raznih komunalnih popravaka i radova.

Nekada je Tkalčićeva bila potok okružen zelenim drvećem, raslinjem i mlinovima, koje su podizali brojni posjednici iz zagrebačkih utvrđenih i najstarijih naselja, Kaptola i Gradeca. Potok se zvao Medveščak, Stari Potok, Crikvenica, Crkvenik. Na njemu je, između ostalih, ležao i čuveni Krvavi Most.

panoramio.com
panoramio.com

Tako je nastala ulica imena Potok, koja je bila posipana šljunkom iz Trnja. U ulici su živjeli siromašni radnici i sluge koji su radili za bogate građane Gradeca i crkvene vjerodostojnike Kaptola. Poslije nekog vremena ulica je asfaltirana. Ime Tkalčićeva dobiva 1913. godine u čast povjesničara Ivana Krstitelja Tkalčića.

Jedan od najprepoznatljivijih znakova ove ulice svakako je sunčani sat, postavljen 1972. godine na staru zgradu. On pokazuje pravo sunčano vrijeme. Postavila ga je grupa učenika Škole za primijenjenu umjetnost. Tkalčićeva osamdesetih godina prošlog stoljeća doživljava brojne promjene.

wikipedia.org
wikipedia.org

Zaštitni znak Tkalčićeve također je i spomenik zagrebačkoj književnici i novinarki Mariji Jurić Zagorki postavljen 1991. godine, djelo kipara Stjepana Gračana.

FOTO: Ivan Ramađa
FOTO: Ivan Ramađa

Javne kuće i kupleraji

No, Tkalčićeva je bila poznata i po tome što je gotova svaka kuća u ovoj ulici bila kuplerajima, točnije o legalnim obrtima. Prvo takvo mjesto nalazilo se u Kožarskoj ulici, koje je nazvao Petrova kupelj.

Procedura za otvorenje kupleraja bila je jednostavna – odlazak u Gradsku skupštinu koja je zahtjeve odobravala ili odbijala.

FOTO: Zagrebancija.com
FOTO: Zagrebancija.com

Zaposlenice bordela imale su i liječničku uslugu, a pregledu su se morale podvrgavati dva puta tjedno. Reklama za ova mjesta bila je zabranjena, kako na ulici tako i na javno istaknutom natpisu- kupleraji nisu smjeli isticati kakve usluge se kod njih pružaju. No, detalji na javnim kućama jasno su davali do znanja o čemu je riječ. Figurica patuljka na prozoru označavala je prostitutku, a kada je patuljak bio polegnut to bi značilo da je dotična dama zauzeta.

Popularne i u barovima

No, nisu samo javne kuće bile područje njihovog djelovanja. Ove “prijateljice noći”, skupljale su se i po barovimaod kojih je najpopularniji bio “Pick” u Draškovićevoj ulici koji se kasnije preselio na Jelačićev trg. “Pick” je imao najbolji ali i najskuplji program, a bio je popularan “Klub” u Ilici u kojem su se održavale kabaretske predstave. Svaki od barova imao je svoje dame, a većina njih je radila cijelu noć. Barske prostitutke bile su skuplje od uličnih pa su tako svoje usluge naplaćivale oko 300 dinara što je bila četvrtina tada prosječne plaće. U barovima se vino točilo na čaše te su klijenti pregovarali sa svojim “izabranicama” o mogućoj cijeni usluge.

Neki Zagrepčani se sjećaju atmosfere koja je tih godina vladala u Vlaškoj pa je jedan umirovljenik dao svoj opistadašnjeg vremena:

“Blok kuća u Tkalčićevoj, bordel do bordela, četiri na okupu. Svaki ima svoju boju svjetla. Najelitniji i najskuplji je onaj ‘Kod zelene lampe’. U predvorju svira pijanist. Tu uglavnom dolaze oficiri i imućniji građani, đaci i studenti iz boljestojećih kuća. Vojnici nemaju pristupa. Mi, đaci iz Realne gimnazije, također smo znali navratiti. Jedanput nas je tu zatekao profesor njemačkog i hrvatskog. Stariji gospon, malko je šepao. Kad nas je ugledao, profesor je odustao. Poslije u školi je rekao kako među nama ima đaka koji se pojavljuju na nedostojnim mjestima. Mi smo se samo smijuljili.”

Zagreb je tada brojio čak 46 prostitutki koje su imale legalnu dozvolu za rad. Spomenik ovom duhu vremena, možete vidjeti u Tkalčićevoj ulici- skulptura “Žena na prozoru”, kiparice Vere Dajht Kralj, predstavlja damu noći koja čeka svoju mušteriju na prozoru jednog od kupleraja.

S obzirom da je taj dio zagrebačke prošlosti bio poprilično živahan, moramo konstatirati da su se crvene svjetiljke Tkalčićeve ulice uklopile u atmosferu koja je tada vladala



Komentari