Iako za života nije dobio nijedno književno priznanje, njegovim imenom nazvana je najveća hrvatska književna nagrada, piše Povijest.hr.
Najpoznatiji hrvatski boem i virtouz književne riječi Tin (Augustin) Ujević rodio se 5. srpnja 1891. godine u Vrgorcu. Nakon završene gimnazije u Splitu dolazi u Zagreb gdje studira hrvatski jezik i književnost, klasičnu filologiju filozofiju i estetiku.
Godine 1909., za vrijeme studija, objavljuje prvu pjesmu Za novim vidicima.Mentor mu je u početku bio A. G. Matoš, ali su se kasnije razišli te ga je Tin često kritizirao u polemikama.
U političkom smislu Ujević se u mladosti isticao kao pravaš i zalagao se za samostalnost Hrvatske izvan Austro-Ugarske, a nakon Prvog svjetskog rat govorljivi je pristaša ujedinjenja sa Srbijom. Nakon ujedinjenja ubrzo se razočarao u novu državu te se posvećuje poeziji. Posebno je bio razočaran kada je njegova zbirka Kolajne, koju je napisao na hrvatskoj latinici, tiskana u Beogradu na ćirilićnoj ekavici.
Razočaran svakodnevnicom Ujević se odriče pristojnog građanskog života te živi osobenjački i boemski provodeći dane u kavanama i gostionicama. Do Drugog svjetskog rata objavio je antologijske zbirke Auto na Korzu i Ojađeno zvono.
Nakon rata, komunističke vlasti zabranile su mu javno djelovanje pa je neko vrijeme radio kao anonimni prevodilac. Tek 1950. godine, zaslugom Jure Kaštelana, izlazi mu zbirka pjesama Rukovet kojom se predstavlja novom naraštaju čitatelja. Svojom posljednjom zbirkom Žedan kamen na studencu (1954.) potvrđuje vodeće mjesto u hrvatskom pjesništvu. Osim legendarnih pjesama Ujevićje je pisao i zapažene eseje.
Tin Ujević preminuo je 1955. godine. Iako za života nije dobio nijedno književno priznanje, njegovim imenom nazvana je najveća hrvatska književna nagrada. Spomenici njemu u čast podignuti su u Imotskom, Vrgorcu i Zagrebu.
[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]
“Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.
Duša je strašna u dubini,
ona je zublja u dnu noći;
plačimo, plačimo u tišini,
umrimo, umrimo u samoći.”
– Iz zbirke “Kolajna[/box]
U kojoj je točno kući rođen?
Zanimljivo je da danas u Vrgorcu postoji određena nedoumica oko toga u kojoj je točno kući rođen, piše Povijest.hr.
Naime, arhitekturu Vrgorca karakteriziraju utvrđene kule, koje su još u doba turske vlasti služile begovima, serdarima i dizdarima za stanovanje i obranu. Ostalo je sačuvano 7 takvih kula. Sigurno je da se Tin rodio u jednoj od njih, no postoji spor oko toga u kojoj točno.
Dugo se kula Dizdarevića navodila kao Tinovo mjesto rođenja, no sam je pjesnik jednom zapisao: “Rodio sam se 5. jula 1891. u Vrgorcu, selu Dalmatinske zagore, koje je spadalo u makarski kotar, u turskoj kuli Cukarinovića”. Sukladno tom navodu, za vrijeme vrgoračkog župnika fra Ivana Vrčića kula Cukrinovića (poznata i kao Fratarska kula) obnovljena je i na nju je postavljena ploča s natpisom o Ujevićevom rođenju.
Svejedno, danas se i kula Dizdarevića naziva Tinovom kulom, a i u većini Tinovih biografija i dalje stoji da se baš u njoj rodio Ujević
