Ostao je zapamćen kao kroničar zagrebačke ulične svakodnevice.
Tošo Dabac, najpoznatiji zagrebački fotograf, čije su socijalne fotografije dokumentirale 20. stoljeće, rođen je 18. svibnja 1907. godine. Rodio se u Novoj Rači pored Bjelovara, a školovao se u Zagrebu. Ne završivši Pravni fakultet, zapošljava se u podružnici filmske kompanije Metro Goldwyn Mayer, gdje radi kao prevoditelj i urednik njihovog časopisa. Usporedno s poslom počinje se zanimati za fotografiju, a prva koja je sačuvana je panorama Samobora iz 1925. godine.
Od početka 1930-ih počinje raditi kao fotoreporter i započinje ciklus Ljudi s ulice (1933. – 1937.) po kojem je kao kroničar zagrebačke ulične svakodnevice ostao najviše zapamćen. Jedan je od osnivača i glavnih predstavnika Zagrebačke škole umjetničke fotografije. Imao je atelje u Ilici 17, u kojem je radio tridesetak godina. U međuvremenu razvija i međunarodnu karijeru izlažući svoje fotografije u europskim galerijama, a uskoro kreće i na američku turneju gdje njegove fotografije dobivaju niz nagrada.
Godine 1943. odlazi u partizane, a nakon rata posvećuje se snimanju pejsaža i kulturnih spomenika duž Jadranske obale. Istovremeno nastavlja izlagati na više Svjetskih izložbi u Europi te surađuje s brojnim svjetskim časopisima.
Tošo Dabac preminuo je u Zagrebu 9. svibnja 1970. godine, vozeći se u autobusu. Privatna zbirka s njegovim radovima (Arhiv Tošo Dabac) otvorena je u Zagrebu 1980. godine.
piše: Dražen Krajcar
Original možete pronaći na povijest.hr