Na današnji dan, 7. srpnja 1893. u Zagrebu je rođen Miroslav Krleža, književni genije koji je svojim vrhunskim dometima obilježio 20. stoljeće.
Strastven polemičar i esejist, obuhvatio je mnoge fenomene 20.stoljeća i kroz svoje romane, drame i eseje “naslikao” je čitavu ogromnu galeriju velikih ljudi, intelektualaca i učenjaka iz starog i novijeg doba, ali je istovremeno “preciznim perom” oslikao kompleksnu sliku hrvatskog društva: hrvatsku provinciju, nervozne i nadarene pojedince fascinirane tajnovitošću ljepote, slobode i čežnjom za slobodnom egzistencijom, ali i gnjev i nemirenje sa svijetom lišenim vedrine.
Napisao je mnoga djela od kojih su napoznatija: “Gospoda Glembajevi”, “Povratak Filipa Latinovicza” i vjerojatno napoznatije djelo “Balade Petrice Kerempuha”.
Rođen je i umro u Zagrebu; u njemu je tijekom više desetljeća živio u jedanaest stanova, i stoga ga poznavao napamet. Također se tijekom života osvjedočio o njegovu razvoju od provincijalnog austrougarskog gradića s jedva 60.000 stanovnika do milijunskoga grada.
Leksikografski zavod, brojni festivali i književne nagrade nose njegovo ime i jedan je od najprevođenijih hrvatskih pisaca.
“Riječi…spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vrijeme između čovjeka i čovjeka nepromostivosti vrlo često dublje od najmračnijega ponora.”
“Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo.”
“I mjesečina može biti pogled na svijet.”
