Na današnji dan napustio nas je Dragutin Tadijanović

commons.wikimedia.org

U grupi Zakaj volim Zagreb osvanulo je jedno prelijepo sjećanje. Naime glavni administrator stranice Ivan Brnčić podijelio je post o  velikom Dragutinu Tadijanoviću. On je bio hrvatski pjesnik, ravnatelj Instituta za književnost JAZU-a, predsjednik Društva književnika Hrvatske, predložen za Nobelovu nagradu, počasni građanin grada Zagreba.

Objavu prenosimo u cijelosti: 

[NA DANAŠNJI DAN 27. LIPNJA] – 2007.g umro je Dragutin Tadijanović, hrvatski pjesnik.

Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.

Njen pognut lik i prosjede njene kose
Odavna je već zališe suzama.

Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja;
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.

Dugo u noć, u zimsku pustu noć
Moja mati bijelo platno tka.

O, majko žalosna! Kaži šta to sja
U tvojim očima

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć?

 

 

Komentari