(FOTO) Otvorena izložba ‘Meštrovićev znak u Zagrebu’

Foto: PR

Svečano je otvorena izložba Meštrovićev znak u Zagrebu – arhitektura: 80 godina Meštrovićeva paviljona autorice Barbare Vujanović ujedno i kustosice izložbe.  Izložbu je otvorila gđa Rašeljka Bilić (voditeljica Službe za muzejsku djelatnost Ministarstva kulture), a uz nju su govorile ravnateljica Muzeja Ivana Meštrović,  gđa Sandra Grčić Budimir i zamjenica gradonačelnika grada Zagreba, gđa Vesna Kusin. Uzvanicima se predstavio i tim koji je radio na izložbi uz Barbaru VujanovićIvan Marušić Klif, Damir Gamulin, Filp Beusan, Ivan Capan.

Izložbu je osmislila viša kustosica Atelijera Meštrović Barbara Vujanović, kao nastavak istraživanja započetoga knjigom Meštrovićev znak u Zagrebu, objavljenom prošle godine, u kojoj je obradila Meštrovićevu zagrebačku spomeničku i arhitektonsku baštinu, te njegova djela u muzejima i crkvama.

Na izložbi će se turbulentna povijest građevine tematizirati i tumačiti na intrigantan i zanimljiv način kroz vizualne instalacije u izvedbi umjetnika Ivana Marušića Klifa. Prikazat će se sve faze u kojima je Meštrovićev paviljon doživio različite prenamjene i promjene: Dom hrvatskih likovnih umjetnika (1938. – 1941.), džamija (1941. – 1945.), Muzej narodnog oslobođenja/Muzej revolucije naroda Hrvatske (1949. – 1991.), Doma Hrvatskoga društva likovnih umjetnika (1993. – danas).

Instalacijama, koje se temelje na bogatoj fotografskoj i arhivskoj građi, sabranoj iz zagrebačkih muzeja, te privatnih arhiva, pridružit će se i originalna maketa Meštrovićeva paviljona iz fundusa Atelijera Meštrović.

 U izložbenom projektu sudjeluje i češka povjesničarka arhitekture Vendula Hnídková, s Instituta za povijest umjetnosti Češke akademije znanosti iz Praga. U tekstu za katalog naslovljenom „Hram hrvatskih umjetnika u kontekstu teških vremena“ autorica se bavi kontekstom nastanka, te donosi analizu ovog paradigmatskog ostvarenja Ivana Meštrovića i njegovih suradnika kroz komparaciju s njegovim ostalim arhitektonskim ostvarenjima, ali i s drugim europskim građevinama. Barbara Vujanović u tekstu „Meštrovićev paviljon i paviljoni: mijene građevine kao odrazi vremena i prostora“ navodi i analizira intervencije drugih arhitekata, koje su nastale kao posljedice prisvajanja građevine od strane različitih političkih sistema.

Tijekom trajanja izložbe priredit će se promocija kataloga te predavanja autorica i drugih stručnjaka.

„Meštrović je odredio smion građevinski program kao rafiniranu sintezu tradicionalne tipologije i suvremene tehnologije, a to dvoje primijenio je u izgradnji izložbene dvorane. Kao nositelj tradicije težio je uporabi domaćih kamenih blokova s Brača kao osnovnoga građevnog materijala, koji je, međutim, u slučaju Paviljona nadopunjen armiranom konstrukcijom koja nosi pompozan krov objekta. Još u vrijeme Meštrovićeva djelovanja u Beču promiče se umjetnički nazor da zadatak arhitekta nije nužno radikalno odbijanje tradicije, već njezina dosjetljiva pretvorba obogaćena novim simboličkim slojem.“, ulomak iz teksta Vendule Hnídkove

„Meštrovićev paviljon je nemoguće razumjeti bez Požgajeva, Planićeva i Richterova paviljona. Sveukupnost konstrukcije i dekonstrukcije forme i značenja čini ga fenomenom u povijesti hrvatske i svjetske arhitekture. Stoga i ova izložba, priređena o 80. obljetnici izgradnje, želi upozoriti na slojevitost značenja zgrade, te na činjenicu da povijest, kao što je to ustvrdio povjesničar i teoretičar arhitekture Sigfried Giedion, nije nešto mrtvo, nego da je ona sastavni dio postojanja. Prisvajanje i prilagođavanje zgrade potrebi političkih sistema simptomatična je i za sudbinu Meštrovićeve cjelokupne ostavštine, koja je učestalo razlog prijepora i različitih aproprijacija. No upravo zato ona se utemeljuje kao znak vremena i prostora. U ovom slučaju Meštrovićev paviljon paradigmatski je znak zagrebačkoga prostora, te vremena, shvaćenoga u pluralnom značenju. Ovaj je Meštrovićev znak odraz (ne)razumijevanja grada i logike njegova rasta i funkcioniranja, on je mjerna jedinica (ne)tolerancije i (ne)brige o kulturnoj baštini, ali i zalog promišljanja odgovornosti spram njezine i naše budućnosti.“, ulomak iz teksta Barbare Vujanović

„Dok je Barbara Vujanović navela i znalački interpretirala historijat njegovih prostornih i programskih mijena, Hnídková se usredotočila na Paviljon hrvatskih umjetnika u kontekstu njegova nastanka, upozorivši i na značenje same izvorne funkcije. Živo nas vodi kroz povijest njegove izgradnje analizirajući pritom Meštrovićev stvaralački postupak i dovodeći Paviljon u vezu s ostalim Meštrovićevim arhitektonskim djelima. Autorice su svojim tekstovima dale dodatni, iznimno vrijedan sloj izložbi, doprinijevši tako stručnom relevantnošću argumentiranoj interpretaciji umjetnikove teme. Ova izložba upućuje na svijest o polivalentnosti arhitekture i važnosti analize ideje i povijesti prostora te shvaćanje interakcije spomenika i konteksta, kako bismo znali s njim odgovorno postupati u ovoj privilegiranoj dimenziji sadašnjosti, jedinoj u kojoj možemo mijenjati stvari. Također, kazuje nam da se promjene događaju i kulturnim i umjetničkim djelovanjem, koliko god to nekada zvuči kao utopija. Ali kultura grada je, kako formiranjem institucija tako i različitim oblicima javnog djelovanja, pa stoga i angažiranim izložbama, uvijek činila temeljnu urbanu vrijednost i bila znak istinskog urbaniteta. Jer gradovi su mjesta konzumacije kulture, ali prije svega njezina kreiranja.“, iz recenzije Ane Šverko „Konteksti klasičnog“

Komentari