Mamutica je najveća stambena zgrada u Zagrebu po svojem obujmu i nalazi se na istočnom dijelu Novoga Zagreba, u Travnom.
Izgrađena je 1974. godine, a projektirali su je profesori Đure Mirković i Nevenka Postružnik.
U “utrobi” Mamutice stanuje oko 5 tisuća ljudi, dok se sama zgrada dijeli na “Malu Mamuticu” koja ima tri ulaza i “Veliku Mamuticu” koja ima 6 ulaza.
Život oko Mamutice podjednako je živahan kao i onaj u njoj. Na platou oko nebodera druže se žitelji različitih generacija, a u svojem kvartu sve imaju.
Tu se naravno nalazi i Kulturni centar Travno koji je poseban što ima svoju “Posudionicu i radionicu narodnih nošnji” koja je najveća u Hrvatskoj.
Ono što je vjerovatno najzanimljivije je podatak da se mamutica prvotno trebala zvati Tratinčica. Za plan kvarta Travnog bio je zadužen Miroslav Kollenz koji je želio da 60 posto površine bude predviđeno za parkove, pa je tako svaki betonski div koji je trebao niknuti trebao dobiti naziv prema poljskom cvijeću.
U Mamutici su se izmijenile različite generacije, a oni koji se i odsele uvijek žele doći natrag.
Mnogi bi pomislili da zbog toga što u zgradi živi oko 5 tisuća ljudi nastaju pravi mali ratovi ili svađe među susjedima. No to nije tako, stanari toliko užurbano žive da se često niti ne sretnu po nekoliko dana. Svi se na kraju radnog dana druže na platou ispred ulaza, a djeca često zajedno idu u školu.
Ono što je ipak najviše veže sve stanare Mamutice su mali vrtvo i povrtnjaci koje imaju žitelji betonske gospođe. O vrtovima se razmišljalo prilikom gradnje zgrade kako bi stanari imali razonodu i da sami urede svoj okoliš.
