Jedna od najvrijednijih hrvatskih kulturnih institucija Muzej vučedolske kulture što se svečano otvara 30. lipnja u Vukovaru prikazat će u impresivnom arhitektonskom kompleksu arheološke nalaze lokaliteta Vučedol.
U građevini arhitekta Gorana Rake moći se se pratiti razvoj civilizacija i kulture od prvih naseljavanja datiranih z 6000. godina pr. Kr., vidjeti rekonstruirani dnevni život i običaje u burno vrijeme doseljavanja prvih Indoeuropljana.
Koliko je ovaj arheološki kompleks važan za Hrvatsku svjedoči podatak da je riječ o kulturi što je najintenzivniji rast i razvoj bilježila iza 3000 g. pr. Kr., pokrivajući 14 današnjih europskih država – Češku, Slovačku, Austriju, Mađarsku, Rumunjsku, Sloveniju, Italiju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Crnu Goru, Kosovo, Albaniju, a jedno je naselje registrirano i u istočnoj Grčkoj. Podsjetimo, izgradnja Muzeja vučedolske kulture započela je davne 2004. godine i koncipirana je da što manje narušava prirodni okoliš, odnosno, da izgledom kontiniurane trake u stalnom usponu od podnožja prema arheološkim usponima, ne narušava izgled arheološkog nalazišta.
U stalnom postavu, će se, kako je najavljeno, „po najvišim standardima biti izloženi nadaleko poznati vučedolski raririteti – najstarija europska kola na četiri kotača, najstariji indoeuropski kalendar utemeljen na promatranju zimskog neba, ljevaonica u kojoj se odvijala prva serijska proizvodnja metala i prva proizvodnja bronce na svijetu“.
Kako pompozno najavljuju iz Ministarstva kulture, „održat će se i modna revija, a projekt će otvoriti mogućnosti razvoja koji bi Vukovar, Vučedol i Ilok upisali na svjetske znanstvene, kulturne, gospodarstvene i turističke mape“. No, ono što šokira u najavi Ministarstva kulture – popis je gostiju što će nazočiti otvorenju muzeja.
Gdje je Božo Biškupić?
Na popisu eksperata koji će otvoriti muzeji , naime, samo su neki stručnjaci čije su zaslužni za ovaj kapitalan kulturni projekt – prije svega autor idejne koncepcije prof. dr. sc. Aleksandar Durman koji je bio voditelj arheoloških istraživanja Vučedola sa Katedre za arheometriju i metodologiju Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, najzaslužniji i za istraživanja slavne vučedolske golubice, pronalazak vučedolske „čizmice“ i otkriće nastarijeg europskog kalendara i ravnateljica prof. Ružica Marić, ravnateljica Gradskog muzeja Vukovar, koja se kao prognanica vratila u rodni grad. Što je, međutim, s ljudima koji su godinama lobirali da bi ovaj projekt zaživio? Nigdje, ali baš nigdje u informacijama na stranicama ministarstva se ne spominje da su pozvani ljudi koji su se godinama borili za vukovarsku baštinu, a posebice Arheološki park Vučedol. Prije svega odnosi se to na mr. Branku Šulc, arheologinju koja se godinama borila kao vrstan stručnjak da bi Arheološki projekt Vučedol zaživio i pregovarala sa srpskim stručnjacima o povratku otete umjetničke baštine iz Vukovara. Ne treba zaboraviti i da je pokretač izgradnje svih novoizgrađenih muzeja u Hrvatskoj od Muzeja suvremene umjetnosti, Muzeja Krapinskog pračovjeka, Muzeja antičkog stakla u Zadru, do obnove vukovarskih građevina bio mr. Božo Biškupić – pa bi barem bila osnova kulture ili „političke korektnosti“, tog omiljenog čeda globalnog novogovora, da ga se spomene.
Ipak, ne iznenađuje da će svečarskim govorima nazočiti ministar turizma Darko Lorencin jer nadležno ministarstvo vjeruje da će otvorenjem muzeja biti otvorena „mogućnost razvoja poduzetništva, prometa, znanosti, zaštite okoliša te urbani regionalni napredak“. Koliko danas kultura, pa i zaodjevena u takav doista sjajan muzej može oživjeti grad koji već desetljećima sustavno ekonomski propada, kao i čitava Hrvatska, više pripada u domenu utopije i političkih fraza ,no u stvarni život…
Pogotovo zna li se da se cjelokupna hrvatska kultura zajedno sa djelatnicima teško muči rezanjem sredstava, smanjivanjem kadrova i zapošljavanjem novih stručnjaka. Štoviše, mnogi muzeji u Zagrebu nemaju ni osnovna sredstva za platiti režije, neki su doslovno prazni, a propast izdavačkih kuća jedna je od najvećih tragedija hrvatske kulture. Teško je za povjerovati da će u zemlji koja ne može pokrenuti apsolutno jednu tvornicu, upravo jedan muzej pomoći razvoju grada koji vapi za novim radnim mjestima, a kamoli pokrenuti turizam koji u Hrvatskoj traje tri mjeseca.
