Vrijeme je godišnjih odmora, a mnogi za svoju destinaciju odabiru popularna mjesta kao što su Vodice, Makarska, Split ili Hvar. No, jeste li ikada razmišljali da svoj godišnji odmor provedete daleko od noćnih klubova, prometa pa čak i interneta? Jedno takvo mjesto na Jadranu je otok Susak.
Ne čudi nas ako nikada niste čuli za ovaj otok, jer su čak i najjači tour – operateri u potpunost nesvjesni njegovog postojanja! Zbog loše povezanosti s kopnom te nepostojanja organiziranog smještaja, Susak je daleko izvan dometa radara turističkih agencija. Slobodno možemo reći kako je ovaj otok jedinstven i geološki različit od ostalih hrvatskih otoka. Nalazi se u otočnoj skupini Cres-Lošinj, a do njega možete doći katamaranom ukoliko putujete iz Rijeke ili pak brodom, ako putujete s Malog Lošinja.
Naša novinarka ljetovala je na ovom jedinstvenom otoku nekoliko godina zaredom, a kako kaže oduševio ju je na prvu.
“Kada sam sišla sa katamarana i konačno došla na otok Susak srce mi je zaigralo”, rekla je novinarka i dodala kako je ugledala nešto što do sada nikada nije. Taj jedini pjeskoviti otok na Mediteranu, otok koji uopće nema cesta te mnoštvo ljudi koji dočekuju katamarane i brodove ostavio ju je bez daha.
“Prvo što sam ugledala bio je veliki zidani mol na kojem su sjedili stanovnici Suska i mahali nama koji smo se iskrcavali. Bilo je i onih koji su čekali svoju rodbinu, a pokraj sebe su imali rikše s kojima su prevozili kofere”, rekla nam je s oduševljenjem. Također je napomenula kako se taj poseban i jedinstven osjećaj koji se osjećao u zraku ne može mjeriti s ničim do sad. Azurno more i kilometri pijeska natjerali bi svakoga da skine obuću koju nosi i pod stopalima osjeti toplinu mekog Susačkog pijeska.
“Dok sam žurila prema svom apartmanu pomišljala sam : “Ovo mjesto je toliko mistično, mirno, posebno…no, kako se ljudi na ovom otoku uopće zabavljaju? Ima li kakav noćni klub? Pekarna? Turistički program?”
Naime, Susak je specifičan upravo po tome što je to otok u kojem živi svega stotinjak ljudi, na kojem nema automobila, a noćni izlazak je nemoguća misija. Sastoji se od donjeg i gornjeg sela, a cijeli otok pješke obiđete za svega pola sata. Važno je napomenuti kako na ovom mjestu slobodno možete zaboraviti na tenisice, traperice, sandale ili japanke. Skoro svaki čovjek kojeg sretnete je bos. Mjesto na kojem se sastanu svi koji se ovdje nalaze je Klub iseljenika osnovan u vrijeme Univerzijade. Otvorila ga je otočka dijaspora, jer je velika većina stanovnika Suska emigrirala u Ameriku (New Jersey).
“Nakon što sam se raspakirala poželjela sam popiti kavu, no nisam imala pojma gdje se nalazi kafić niti postoji li uopće? Jedan Suščanin objasnio mi je kako da dođem do kafića “Palma”, ali iskreno, uopće ga nisam razumijela što govori”, rekla nam je Maja. Naime, jezik koji govore autohtoni mještani toliko je drukčiji od standardnog hrvatskog da turisti s kopna, ali i stanovnici obližnjih otoka ne mogu razaznati niti jednu riječ. Narječje koje se njeguje na Susku mješavina je starohrvatskog, te raznih stranih jezika koji su bili službeni jezici u vrijeme kada je otok bio pod stranim vladarima: talijanski, francuski i njemački. Zbog svoje udaljenosti od kopna i drugih otoka, Susak je predstavljao izoliranu okolinu koja je omogućila razvoj i očuvanje tog specifičnog narječja.
“Dok sam sjedila u kafiću i pila kavu, konobarica mi je napomenula kako moram probati najbolji sladoled na svijetu kod gospodina Osmana Osmanija”, rekla je Maja i složila se s činjenicom kako Osman nudi najbolje kuglice na svijetu, ali i najljepšu dobrodošlicu turistima.
“Ne mogu vam opisati koliko taj otok odiše posebnošću. Takav mir, miris soli u zraku i nevjerojatan “zvuk tišine” urezao se duboko u moje misli. Slušajući razne priče o ovom otoku počela sam shvaćati zašto je toliko poseban”, nastavlja nam svoje doživljaje s ljetovanja. Kaže kako je iste večeri odlučila pješke i naravno bosa obići cijeli otok.
“Čula sam kako je otok poznat po svojim vinima, no razočarala sam se kada sam vidjela zatvorenu vinariju. Tada me je jedan čovjek pozvao u malu kamenu kućicu i prodao mi najfinije vino koje sam ikada kušala“.
Kako kaže, bez obzira što ovo mjesto ne nudi ništa čime bio se mladi mogli zabaviti, dani su joj proletjeli.
“Tjedan dana prošlo je “brzinom munje”, ali kao da me nešto prikovalo za ovo posebno mjesto i nisam htjela u Zagreb”, rekla nam je Maja. Iako na otoku nema hotela, kampova, diskoteka niti glasne muzike, jedna stvar je zasigurno prisutna: pozitivna energija koja čisti vaše tijelo od negativnih misli, ali i nevjerojatno iskustvo koje se ne može doživjeti na niti jednom drugom hrvatskom otoku!
