Jedan od najpoznatijih zagrebačkih likova: Sjeća li se tko ove ulične legende?

I zagrebački promet ima svoju legendu.

Početkom 70-ih u Zagrebu je bio dozvoljen promet preko Trga Republike. Promet je regulirao “milicajac”, a najpoznatiji i Zagrepčanima najdraži bio je milicajac Meho, svojevrsna legenda. Mehu je krasio široki osmijeh i elegantne geste rukama tijekom reguliranja prometa. Stariji Zagrepčani ga pamte kao vrlo ljubaznu i simpatičnu osobu, a pričaju da je kazne pisao vrlo rijetko. Stajao je na viskom postolju što je tada bio uobičajen prizor za “milicajca”.

Za Novu Godinu građani bi darivali “milicajce” te su im darove stavljali podno njihovih postolja. Kruže priče da je Meho uvijek dobivao najviše darova- gajbe pive, Kraševe pakete i butelje vina. Zagrepčani su mu znali iskazati ljubav i zahvalnost za minimalni broj kazni koje je pisao. No, Meho je volio pravdu i red te je imao strog nastup i prodoran muški glas, prisjetili su se građani ovog legendarnog “milicajca”. S njim nikad nisi znao je li ozbiljan ili se šali pa je tako postojalo i iznimno poštovanje prema Mehi. Zračio je iznimnom simpatičnošću, zbog koje sjećanje na njega još uvijek živi.

Zagreb hr.
Zagreb hr.

S milicijskom kapom na glavi i širokim osmijehom na licu bio je jako naklonjen djeci i mladima prema kojima se ophodio drukčije od tadašnjih “organa reda”- dok su svi bili brzi na pendreku, Meho ga za zagrebačke klince nikada nije vadio. Poštenje je bila Mehina najjača odlika i razlog zbog kojega je i izazivao simpatije i poštovanje većine građana. Od svega je radio “show”- od skidanja kape do gestikulacije rukama te je time postao jako upečatljiv. O njegovoj popularnosti nam govori i činjenica da je našao svoje mjesto u Muzeju policije u Zagrebu.

Početkom 1970. Meho je otišao u mirovinu, a na stotine darova je dobio i tog posljednjeg radnog dana. Meho je umro 1991. godine, a njegovo ime još uvijek je pojam za starije generacije Zagrepčana.


Komentari