Jedan od najpoznatijih hrvatskih istraživača Afrike – Dragutin Lerman, rođen je u Požegi 24. kolovoza 1863. godine. Rođen je u obitelji u kojoj je bilo šesnaestero djece. Već se relativno rano očitovao njegov avanturistički duh pa je s 15 godina otišao pješice u Hamburg i zatim do Londona, vrativši se na kraju u Hrvatsku. U mladosti je živio u Karlovcu, kad je jednog dana vidio u francuskim novinama oglas u kojem su se tražili ljudi za ekspediciju u Afriku. On i njegov karlovački prijatelj Napoleon Lukšić prijavili su se na tu ekspediciju u Bruxellesu i primljeni su.
Godine 1882., ne navršivši ni 20 godina, krenuo je na ekspediciju u Afriku, pod vodstvom slavnog istraživača Henryja Mortona Stanleya. S njim je išao i mladi Napoleon Lukšić, no on je umro već na početku ekspedicije, od neke tropske bolesti. Dragutin Lerman se pri toj ekspediciji izuzetno iskazao i postao je Stanleyev čovjek od povjerenja. Stanley je o njemu rekao: “Hrvat je energičan, oprezan, živahnog duha…” Lerman je svladao nekoliko domorodačkih dijalekata, pa mu je Stanley povjerio komunikaciju s afričkim plemenskim poglavicama. Lerman je u Kongu jedne slapove nazvao Slapovi Zrinskih, u čast te značajne hrvatske povijesne obitelji.
Ta je Stanleyeva ekspedicija u Afriku bila sponzorirana od strane Belgijanaca i zapravo je bila zakulisna operacija belgijskog kralja Leopolda II. kome je cilj bio osnovati belgijsko kolonijalno carstvo u Kongu. Bilo je to doba kad su europske zemlje željele razgrabiti Afriku i podvrgnuti što veći dio tog kontinenta svojoj kontroli. Leopold II. osnovao je humanitarnu organizaciju koja je zapravo služila kao paravan za kolonijalni prodor u Kongo.
Dragutin Lerman na afričkim je ekspedicijama proveo ukupno oko 3.000 dana. Europske novine isticale su ga kao najzaslužnijeg člana tih ekspedicija, a belgijska vlada imenovala ga je glavnim povjerenikom za istočni Kongo. Pitanje je da li je on bio svjestan posljedica skrivenih planova zapadnjačkog prodora u Afriku putem tih ekspedicija. Ako i jest, vjerojatno ih nije smatrao negativnima, nego korisnima za Afrikance.
