Opus Dore Pejačević sastoji se od 57 registriranih djela, koja su uglavnom sačuvana.
Znamenita hrvatska skladateljica grofica Dora Pejačević rođena je 10. rujna 1855 godine. Nije se rodila na području Hrvatske, nego u Budimpešti, no pripadala je znamenitoj hrvatskoj grofovskoj obitelji Pejačević. Pripadnici te obitelji imali su goleme posjede u Slavoniji, uključujući Našice, a ranije i Viroviticu. Dorin je otac – grof Teodor Pejačević – bio čak i hrvatski ban, a istu je funkciju vršio i njen djed – grof Ladislav Pejačević.
Grofica Dora provela je znatnu količinu vremena u obiteljskom dvorcu u Našicama, gdje je dobila i prvu poduku iz glazbe. Osnovnu tehniku sviranja na glasoviru i violini svladala je rano u Zagrebu, a kasnije je glazbenu naobrazbu stjecala u inozemstvu (Dresden, München, Beč, Budimpešta, Prag…). U inozemstvu je upoznala mnoge istaknute intelektualce i umjetnike (R. M. Rilke, K. Kraus…), te druženjem s njima proširila svoje umjetničke i intelektualne vidike.
Opus Dore Pejačević sastoji se od 57 registriranih djela, koja su uglavnom sačuvana u njezinoj ostavštini pohranjenoj u Hrvatskome glazbenom zavodu u Zagrebu. Već u dobi od dvanaest godina počela je skladati minijature za glasovir te za violinu i glasovir. Potom su slijedile popijevke, a zatim i orkestralna djela. Ishodište je njezina skladateljskog izričaja romantička tradicija, a njezine najpoznatije skladbe su:Tri pjesme, Dva nokturna, O programnoj glazbi i mnoge druge.
Dora Pejačević preminula je 5. ožujka 1923. godine u dobi od samo 37 godina, nakon poroda svog prvog djeteta. Pokopana je u Našicama, nekadašnjem posjedu obitelji Pejačević.
