Dobri duh Zagreba: Bez njega grad ne bi bio isti

Zlatko Gašpar

Ovaj ulični svirač već desetljećima uveseljava Zagrepčane, kako svirkom tako i svojim neizbrisivim osmijehom.

Stariji Zagrepčani ga pamte kao prvog jugoslavenskog transvestita. S natapiranom frizurom i postojanim make upom, Đukica je ujedno šokirao i uveseljavao zagrebačke ulice. Ekstrovertnost mu je bila najmoćnije oružje pa je tako na šale na svoj račun odgovarao prihvaćanjem čime bi oduševljavao sugovornike.

Rođeni Varaždinec, Đukica je u Zagreb došao početkom pedesetih godina, s gitarom u ruci kada je i pobjedio na tadašnjem popularnom festivalu “Prvi pljesak”. Često ga se moglo vidjeti na ondašnjem Trgu Republike, a imao je i svoje lokale po kojima je svirao. Zagreb je znao Đukicu, a Đukica je znao Zagreb.

Ljubav prema Zagrebu i Zagrepčancima Đukica je svakodnevno pokazivao uštimavajući gitaru u ritmu grada pa je tako znao reći: “Zagreb mi je sve kaj imam, moj prelepi grad, i gitaru po njemu štimam, tak imam te rad.” Đukicu najbolje opisuju njegove pjesme koje dijeli sa sugrađanima, baš poput njegove duše koja je uvijek bila otvorena svakom. Iako je živio skromno sve što ima djelio je sa sugrađanima, toplinu, štoseve i osmijehe koje daruje slučajnom prolazniku.

Mladen Hruškovec/Zakaj volim Zagreb
Mladen Hruškovec/Zakaj volim Zagreb

Poklonio srce zagrebačkim ulicama

Početkom šezdesetih, Đukica se preselio u Pariz gdje je nastupao po lokalnim cabaretima. No, kako Zagreb nije potpun bez njegove glazbe i osebujne pojave, Đukica se vratio sa svojom gitarom koja je već dio njegove osobnosti. A s njim se vratila i njegova balada, zasjevši na mjesto na kojem je oduvijek trebala biti- na zagrebačku ulicu kojoj je Đukica davno poklonio svoje srce.


Prije deset godina, obilježivši 50. obljetnicu karijere, Đukica je od Grada Zagreba dobio bicikl koji voli voziti da se ne zdeblja, kako je tada duhovito izjavio. Također je odriješito rekao da više nije Đukica nego Đuka– “Tako su me zvali dok sam bio mlad. Ne buju me sada zvali Đukica kad imam 60-70 godina, a inače sam Đuro.”

Zagreb.hr
Zagreb.hr

Đukica ili Đuro, nama je svejedno, no moramo mu zahvaliti što već desetljećima našem gradu daruje melodiju bez koje Zagreb ne bi bio isti.

Komentari

loading...