Dan kada je rođen hrvatski ban Josip Jelačić: hrabri vojskovođa koji je ukinuo kmetstvo i sazvao prve izbore za Hrvatski sabor

198
FOTO: Muzej grada Zagreba

On je naš nacionalni junak.

Josip grof Jelačić Bužimski bio je general i ban hrvatski, dalmatinski i slavonski od 1848. do 1859. godine, član plemićke obitelji Jelačić, te jedan od najznačajnijih hrvatskih političara, kako u 19. stoljeću, tako i u cijeloj povijesti Hrvata. Ukinuo je kmetstvo i sazvao prve izbore za Hrvatski sabor. Kao vojskovođa je pobijedio u nizu bitaka protiv ustanika u Habsburškoj Monarhiji za vrijeme Revolucije u Mađarskoj 1848. godine. U Hrvatskoj se slavi kao nacionalni junak.

Dekret o imenovanju

Dekret o imenovanju baruna Josipa Jelačića banom Hrvatske, Dalmacije i Slavonije izdan je 23. ožujka 1848. godine od strane cara Ferdinanda I. Istovremeno je imenovan i tajnim carskim savjetnikom. Jelačić je u tom trenutku bio još uvijek samo pukovnik u Glini. Jelačić je pri imenovanju za bana unaprijeđen u čin generala, što je bilo u skladu s tradicijom. Naime, za hrvatske banove obično su u prethodnom razdoblju postavljani časnici koji su već imali čin generala, a u suprotnom je bilo logično da taj čin dobiju pri dolasku na bansku dužnost. Jelačić je ujedno postavljen i za zapovjednika obiju tadašnjih banskih pukovnija, glinske i petrinjske.

S obzirom na sporost tadašnjih komunikacija, barun Josip Jelačić saznao je za svoje imenovanje banom tek tri dana kasnije – 26. ožujka 1848. – i to u mjestu Lekeniku između Siska i Velike Gorice. Jelačić je svečano ustoličen za bana 5. lipnja 1848. godine u Zagrebu, a na toj poziciji ostao je do 1859. godine.

Ukidanje kmetstva

Dana 25. travnja 1848. godine izdao je hrvatski ban Josip Jelačić znameniti proglas o ukidanju kmetstva. U hrvatskoj historiografiji postoji spor oko toga je li Jelačić time sam ukinuo kmetstvo ili je samo proglasio odluku više instance. Naime, zajednički Hrvatsko-ugarski sabor donio je odluku o ukidanju kmetstva već ranije te godine, pa je Jelačićev čin u tom smislu tek izvršavanje te odluke. S druge strane, Jelačić je tog istog dana donio odluku o prekidu svih veza s ugarskom vladom, pa je postao vrhovna izvršna vlast u Hrvatskoj.

Bilo kako bilo, Jelačićev je proglas iznimno važan jer je otklonio nesuglasice oko toga je li kmetstvo uistinu ukinuto ili nije. Za usporedbu, u Engleskoj je kmetstvo ukinuto još davne 1574. godine, no u carskoj se Rusiji zadržalo čak do 1861. godine.

Guverner Rijeke

U ljeto revolucionarne 1848. godine Hrvatski sabor donio je odluku o prekidu odnosa s Ugarskom čime je teritorij Trojedne kraljevine, uključujući Rijeku i Primorje do Senja i Voloskog, izdvojen je iz mađarske uprave. Mađari, ali i i njihovi brojni pristaše u Rijeci, žestoko prosvjeduju pozivajući se na diplomu Marije Terezije iz 1779. godine kojom je Rijeka dobila status zasebnog tijela ( lat. corpus separatum)pridruženog izravno ugarskoj kruni svetog Stjepana.

U tim okolnostima ban Jelačić šalje u Rijeku svog opomuničenika Josipa pl. Bunjevca (dotadašnjeg podžupana Zagrebačke županije) na čelu banske vojske. Banska vojska sa sušačke strane prelazi most na Rječini 31. kolovoza 1848., ulazi u grad te proglasom Hrvatskoj pripaja Rijeku i cijelo tzv. Ugarsko primorje.

Drugog prosinca 1848. godine hrvatski ban Josip Jelačić imenovan je i guvernerom Rijeke i tada je grad i formalno pridružen Banskoj Hrvatskoj, iako riječka samouprava nije ukinutaBunjevac, pak, ostaje banski povjerenik za Rijeku i Primorje. U spomen na te događaje nekadašnja Porta Hungarica na Lujzijani postaju Banska vrata u čast bana Jelačića.

Tako je Josip Jelačić u svojoj je osobi objedinio vrhovne funkcije različitih hrvatskih krajeva, čime su oni na neki način ujedinjeni (doduše, ne u pravnom i trajnom smislu). U Banskoj Hrvatskoj Jelačić je bio ban, u Vojnoj krajini zapovijedajući general, u Dalmaciji namjesnik te Rijeci guverner. Nakon njegove smrti te su funkcije razdijeljene različitim osobama. Sama Rijeka nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. godine i famozne Riječke krpice ponovo potpada pod mađarsku vlast.

Ustoličen za hrvatskog bana

Barun Josip Jelačić svečano je ustoličen za bana Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije petog lipnja 1848. godine u Zagrebu. Jelačić je ušao u grad u svečanoj povorci koju su predvodili husari i serežani u slikovitim odorama. Za njima su išle 93 kočije s mnogobrojnim uglednim osobama, a na Katarininom trgu, na tadašnjem Gradecu, dočekalo ga je mnoštvo naroda i saborski zastupnici pred kojima je položio prisegu. Nakon polaganja prisege novi je ban po tradicionalnom običaju triput podignut u vis, uz poklike “Živio!” i pucnjavu topova.

Obred je nastavljen u crkvi sv. Marka, a zatim u pravoslavnoj crkvi Sv. Preobraženja, gdje je bana formalno ustoličio pravoslavni patrijarh i mitropolit Josif Rajačić. Ta činjenica, da je Jelačić ustoličen od strane pravoslavnog patrijarha, a ne katoličkog biskupa, izazvala je mnogo kontroverzi. Ipak, objašnjenje za to može se pronaći u činjenici da zagrebački biskup Juraj Haulik u to doba nije boravio u Zagrebu, nego u Beču, ali i u želji da se pokaže hrvatsko–srpsko jedinstvo u obrani od mađarskih pretenzija. Nakon čina ustoličenja, proslava je nastavljena u Banskim dvorima na Markovom trgu.

Istoga dana svečano je otvoreno zasjedanje Hrvatskog sabora, prvog čiji su članovi izabrani na načelima građanskog liberalizma. Svi izabrani zastupnici, njih 191, aklamacijom su potvrdili Jelačića za bana, a nakon slavlja donijeli su zaključke o ukidanju kmetstva i općem plaćanju poreza, što se smatra i službenim ukidanjem feudalizma u Hrvatskoj. Naime, iako su kmetski odnosi ukinuti na zajedničkom Ugarsko-hrvatskom saboru još u ožujku, a Jelačić je ukidanje feudalizma proglasio u travnju (nakon imenovanja za bana od strane cara i kralja Ferdinanda V.) tek je ovom saborskom odlukom taj zakon stupio na snagu.

Ban Josip Jelačić umire u Zagrebu, 19./20. svibnja 1859. godine u ponoć, poslije duge i teške bolesti i pokopan je 26. svibnja 1859. godine u Novim Dvorima.



Komentari