Umro je u Zagrebu u 73. godini života.
Vinko “Vice” Vukov, hrvatski estradni umjetnik, publicist i političar, rodio 3. kolovoza 1936. godine u Šibeniku u peteročlanoj obitelji Stipe i Amelije Vukov, podrijetlom s otoka Zlarina. Prvi put je zapjevao kao gimnazijalac 1953. u opereti “Ševa”, gdje je pjevao Janka, drugu mušku ulogu. Iste godine, u dobi od 17 godina bio je izbačen iz šibenske gimnazije i Saveza omladine jer je u jednom sastavku napisao da se u Rusiji 1917. dogodila pobuna, a ne revolucija.
1955. godine dolazi u Zagreb i upisuje Filozofski fakultet na kojem studira filozofiju i talijanski jezik. 1956. uključuje se u Studenski KUD “Ivan Goran Kovačić”. Njegova glazbena karijera počinje početkom 1959. pozivom na jednu audiciju za pjevače, nakon koje mu pristupa direktor opatijskog festivala Josip Stojanović koji mu nudi nastup na tom festivalu. U Opatiji nastupa iste godine s pjesmom Mirno teku rijeke te osvaja prvo mjesto i praktički preko noći postaje najpoznatiji glazbenik u tadašnoj Jugoslaviji.
Šezdesetih godina je bio jedan od najnagrađivanijih domaćih pjevača. Dobitnik je mnogih priznanja: Zlatnoga vijenca tjednika Studio kao najpopularnije lice TV ekrana u Jugoslaviji (1968., 1970., 1971.) te mnogobrojnih prvih nagrada na festivalima: Split(1965., 1966., 1967., 1968., 1970.), Krapina (1967., 1968., 1969., 1970.), Putujući festival “Pjesma ljeta” (1968.), Zagreb (1961., 1969., 1970.), Zlatne žice Slavonije (1969., 1970.). Dva puta je predstavljao Jugoslaviju na Euroviziji, u Londonu 1963. s pjesmom “Brodovi” i u Napulju 1965. s pjesmom “Čežnja”. Nastupao je u gotovo svim gradovima Jugoslavije i u mnogim stranim zemljama, poput SAD-a, Kanade, Brazila, SSSR-a, Engleske, Francuske, Njemačke, Japana, Novog Zelanda, Australije. Za svoje karijere snimio je preko 400 skladbi.
Hrvatsko proljeće
1971. godine bio je aktivni sudionik Hrvatskog proljeća zajedno sa Ljudevitom Jonkeom, Franjom Tuđmanom, Markom Veselicom, Šimom Đodanom i dr. To je zapravo kraj njegove pjevačke karijere u tadašnjoj državi. 1972. za velikog vala hapšenja sudionika Hrvatskog proljeća tadašnja milicija mu pretresa stan. U to vrijeme Vukov se je nalazio na turneji po Australiji i u strahu da će biti proganjan od vlasti, ne vraća se u Jugoslaviju već odlazi u Francusku u Pariz. Gdje je tokom boravka diplomirao na Institutu za visoke međunarodne studije (Institut des Hautes Études Internationales) u okviru Sveučilišta prava, ekonomije i društvenih znanosti. Upravo zbog sudjelovanja u Hrvatskom proljeću bio je etiketiran kao hrvatski desničar i nacionalist, razni festivali su mu zatvorili vrata, bilo mu je zabranjeno javno nastupati i sve njegove ploče su povučene iz trgovina. 1976. nakon smirivanja situacije oko njega odlučuje se vratiti u Zagreb gdje završava studij na Filozofskom fakultetu. Nakon završetka studija traži posao ali zbog sudjelovanja u Hrvatskom proljeću jako ga teško nalazi. 1978. uspjeva pronaći posao u Nakladnom zavodu Matice Hrvatske. Nastupi i putovanja bili su mu onemogućeni sve do 1989. godine. Te iste 1989. godine, izlazi mu album sa novim pjesmama, ali bez njegova imena na albumu. To je bio jasan znak da dolazi do političkih promjena u Jugoslaviji.
Politička karijera u Republici Hrvatskoj
Početkom devedesetih nakon raspada Jugoslavije i osamostaljena Hrvatske bio je blizak sa tadašnjim predsjednikom Tuđmanom. No ubrzo se razilaze zbog drukčijih pogleda na politiku. Nakon čega pristupa Hrvatskoj narodnoj stranci iz koje odlazi 1997. godine nakon pristupanja Hrvatskih nezavisnih demokrata u HNS. 1999. godine objavljuje knjigu “Pogled iza ogledala” u kojoj su prikupljeni svi njegovi novinski tekstovi. Iste godine postaje član Gradskog savjeta Socijal Demokratske Partije. 5. siječnja 2001. imenovan je za veleposlanika Republike Hrvatske u Švicarskoj. 2003. godine na listi SDP-a ulazi u Hrvatski sabor kao nezavisni zastupnik.
17. studenog 2005. u zgradi Hrvatskog sabora spotiče se na stepenicama i pada. Pri čemu zadobije teške ozljede glave, bio je hospitaliziran i podvrgnut operaciji nakon koje pada u komu. U studenom 2007. liječnici objavljuju kako povremeno dolazi svijesti i kako mu je zdravstveno stanje stabilno. Preminuo je 24.9. 2008.
Vukov je bio otac dvoje djece, Emila (1962) i Ivane (1978) i suprug Diane (1938), s kojom je bio u braku od 1961. godine. Član je Hrvatske glazbene unije i Hrvatskog helsinškog odbora.
