Krešimir “Krešo” Golik bio je hrvatski filmski i TV redatelj rođen 20. svibnja 1922. u Fužinama.
Njegov prvi posao je bio sportski reporter na Radiju Zagreb. Kasnije je radio u Jadran filmu gdje se zaljubio u režiju. Od 1947. godine počinje profesionalno snimati filmove, a njegov prvi cjelovečernji film je bio Plavi 9.
Slijedi drama, s elementima vizualne stilizacije, iz seoskoga života Djevojka i hrast (1955), a tada je, politički nepoćudan, kao samostalni redatelj apstinirao deset godina. Pozornost je ponovno skrenuo jednim od najistaknutijih hrvatskih dokumentarnih filmova Od 3 do 22 (1966., nagrađen u Oberhausenu, Locarnu i Beogradu), s temom teškog položaja žene i realiziranog metodama suvremene dokumentaristike
Uz mnoge serije i filmove, svakako ćemo izdvojiti Imam dvije mame i dva tate te jedan od najboljih hrvatskih filmova svih vremena Tko pjeva zlo ne misli.
Sposobnost razigravanja glumaca, precizne socijalnopsihološke analize i stvaranja odgovarajućeg tempa radnje pokazuje i u daljnjim igranim filmovima: Živjeti od ljubavi(1972), Razmeđa (1973), Pucanj (1977), Ljubica (1978) i Vila Orhideja (1988).
Napravio je i nekoliko serija od kojih su neke također stekle veliku popularnost – Gruntovčani i Dirigenti i muzikaši.
Bio je profesor na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti gdje je predavao režiju od 1979. Preminuo je u Zagrebu 20. rujna 1996. godine.
Dobitnik je nagrade “Vladimir Nazor” za životno djelo.
