‘Ban pučanin’ koji je reformama uprave, sudstva i školstva postavio temelje modernoj, građanskoj Hrvatskoj

Jedan od najvećih hrvatskih reformatora, pjesnik, jezikoslovac, političar i popularni ban pučanin Ivan Mažuranić rodio se 11. kolovoza 1814. godine u Novom Vinodolskom. Završio je pravo i filozofiju, a zatim radi kao kao gimnazijski profesor u Zagrebu, pa kao odvjetnik u Karlovcu. Od 1850. u Beču započinje njegova blistava politička karijera gdje obnaša najviše dužnosti vezane uz Hrvatsku: zamjenik generalnoga prokuratora i državni nadodvjetnik, predsjednik Privremenoga dvorskoga dikasterija za Hrvatsku i Slavoniju te predsjednik Hrvatske dvorske kancelarije.

Bio je istaknuti zastupnik poznatog intelektualnog Sabora iz 1861. godine, a zaslužan je i za osnivanje Stola sedmorice 1862. (vrhovni sud za Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju). Iako je u početku u politici podupirao Narodnu stranku, 1862. pokreće osnivanje Samostalne narodne stranke, kojoj je bio na čelu. Bio je sklon oslanjanju na Beč, što ga je i dovelo do banske časti koju je obnašao od 1873. do 1880. godine. Kao prvi ban neplemičkog podrijetla prozvan je banom pučaninom 20. rujna 1873.

Kao ban Mažuranić je unaprijedio Hrvatsku u upravnom, gospodarskom, kulturnom i prosvjetnom smislu. Na njegovu inicijativu uvedena je odgovornost bana Saboru, dioba sudstva i uprave te neovisnost sudaca. Godine 1874. uvedeno je obvezno četverogodišnje školovanje, a nadzor nad pučkim školama oduzet je Crkvi te one postaju državne. Iste godine otvara se moderno zagrebačko sveučilište s tri fakulteta (pravni, filozofski i bogoslovni). Mažuranić je donio i Zakon o slobodi tiska, uredio odredbe o pravu na javno okupljanje te liberalizirao izborni postupak. Za njegova banovanja uvedeni su i zametci nekih javnih službi – statistička služba, javno zdravstvo i unaprjeđenje poljoprivrede.

Ivan Mažuranić proslavio se i kao književnik. Njegovo najpoznatije djelo je spjev Smrt Smail-age Čengića, a na poticaj Matice ilirske nadopunio je Osmana, slavno djelo Ivana Gundulića. Pisao je i političke spise (Hrvati Mađarom i dr.). S Josipom Užarevićem izdao je hrvatsko-njemački rječnik –Deutsch-ilirisches Wörterbuch/Njemačko-ilirski slovar. U rječnik je uvrstio mnoge nove riječi koje je sam skovao: sladoled, kišobran, nosorog, velegrad, računovodstvo, veleizdaja…

Mažuranićeve reforme po intenzitetu i značenju nemaju premca u razdoblju do 1918., ali su za vlasti bana Khuen-Héderváryja (1883. – 1903.) uglavnom bile stavljene izvan snage ili umrtvljene.

Ivan Mažuranić preminuo je 4. kolovoza 1890. godine u Zagrebu.


Komentari