Iako nam je pandemija promijenila brojne planove, jedna stvar ostala je ista čitavo vrijeme

Foto: Pexels/Ilustracija

U zadnje dvije godine pandemija koronavirusa promijenila je mnogo toga. Nema više druženja, nema plesanja do jutra, nema putovanja, pogotovo onih dalekih. Radimo većinom od kuće. I, iako se čini kao da je svijet doslovno stao, točnije je da smo se svi prilagodili novonastalim okolnostima i našli nove načine za dijeljenje lijepih trenutaka. Sjećam se kako su nekada izgledala moja druženja s jednim od najdražih prijatelja, Ivanom, a kako druženja izgledaju danas.

Izlazak do jutra

Napokon je petak. Stres oko radnog tjedna konačno je dolijao. Zovem taksi kako bih što prije stigla kući, jer čeka me itekako zanimljiva večer. U Zagreb je došao prijatelj koji već nekoliko godina živi u New Yorku. Jedva čekam da mu pokažem dva nova mjesta u našem gradu, koja mogu parirati Velikoj jabuci. Prije nego što se bacim na spremanje i sebe i stana, na brzinu ću stati u omiljenom dućanu i kupiti haljinu koja mi je baš zapela za oko.

Znam, obećala sam sama sebi da neću trošiti na odjeću barem tri mjeseca, al’ ovo je bilo jače od mene. Ivana ipak nisam vidjela dvije godine! Dolazim kući, brzinski čistim stan, pa se prebacujem na sređivanje. Frizuru i šminku sam brzo zgotovila, odjenula ‘The’ haljinu i krenula put grada.

Naći ćemo se ispred, trenutno meni, a i mnogim mojim sugrađanima, omiljenog restorana. Riječ je o precool sređenom lokalčiću u Martićevoj ulici koji ima bezglutensku hranu. Ni jelovnik ni vinska karta nemaju previše ponuđenog, nego se točno vidi da je riječ o vrhunskom odabiru vlasnika.

Rezervirala sam nam stol kako ne bismo ostali ispred restorana, a prijatelj je bio točan kao i obično. Pohvalio je moju haljinu i odabir mjesta! Oduševio se uređenjem interijera, profesionalnošću simpatičnog konobara i savršenom ambijentalnom glazbom, ni prenametljivom, a ni presamozatajnom, idealnom za uvod u večer.

Najviše su ga se dojmili focaccia s maslinama, srednje pečeni steak i brownie cheesecake za desert. Konobarova preporuka poklopila se s mojom željom, pa smo pijuckali meni omiljeni Korlatov Cabernet Sauvignon. Doslovno ga obožavam, svojom posebnom nenametljivom voćnom aromom, uz nježni dodir hrasta kroz začinske note, Korlatov Cabernet Sauvignon za mene stvara okus posebnih prilika, slavlja, dragih ljudi i posebnih događaja.

Taman kada nas je glazba dovoljno raspoložila i vino ugrijalo, sretno siti sjeli smo u taksi i krenuli prema novom klubu. Još ispred zgrade čuo se bas koji dolazi iz pulta DJ-a. Ovog puta je to bio naš omiljeni DJ iz Beograda, kojeg Ivan osobno poznaje još iz studentskih dana. Iako smo mislili ostati samo malo, glazba je bila pregenijalna, a kako se naše omiljeno vino točilo i u klubu, vrlo brzo nas je dočekao fajrunt i šest sati ujutro.

Našli smo način

Ovako je to izgledalo nekada. Vjerujem, da nam je tada netko ispričao što nas čeka, da će se pojaviti virus koji će svima promijeniti svakodnevicu, uzdrmati svjetsku ekonomiju i zbog kojeg će umirati ljudi; mislili bismo da nam prepričava scenarij lošeg filma. No, svi smo se morali prilagoditi i pronaći način da život ne stane. Našli smo ga Ivan i ja i usprkos tome što se ne možemo fizički vidjeti, naša druženja su se nastavila.

Druženje preko Skypea

Petak je. Ajde, hvala Bogu, pa ne moram žuriti doma, jer već neko vrijeme radimo iz home-officea. Pandemija koronavirusom poremetila je planove apsolutno svima. Već sam dva puta odgodila putovanje u New York, jer mi godišnji u inozemstvu nema smisla u ovakvim uvjetima. Dobro da sam kupila putno osiguranje i da mogu pomicati datum leta; da nisam, baš bih se fino usosila. U cijeloj ovoj drami, putovanja mi ipak najviše nedostaju. Iako, ne bih se žalila da se sada mogu dotjerati, izaći na večeru i onda produžiti na neku zabavu koja traje do jutra. Ovako, samo ću se s radnog stola prebaciti na trosjed. Ipak ću se malo urediti; našminkati se i oprati kosu i odjenuti najdražu majicu.

Ne da mi se kuhati, pa ću naručiti iz omiljenog restorana na Woltu sve što mi treba. Odabir će pasti na sushi, a za desert ću uzeti japanski puding od manga. Bila pandemija ili ne, od omiljenih rituala i društva ne odustajem. Uz ponudu hrane, restoran ima i dostavu vina, pa uzimam i jedan…pogađate… Korlat Cabernet Sauvignon.

Kad mi dođu hrana i vino, preko Skypea zovem Ivana u New York. Meni večera, a njemu će taman biti vrijeme ručka. Odlučili smo da ne damo nikome i ničemu da nam kvari naša druženja. Možda ne možemo uživo biti zajedno, ali uvijek se možemo podružiti virtualno, ispričati što ima novog, pojadati se jedno drugome, kovati planove za budućnost i nazdraviti čašom omiljenog vina. Da, i Ivan u New Yorku može kupiti Korlat, upravo mi je ispričao kako se kao malo dijete razveselio kada ga je vidio u local storeu u Astoriji.

Komentari