Dug povijesni put do danas najautentičnijeg simbola Zagreba

Najveća i najpopularnija zagrebačka tržnica, Dolac, danas je jedan od simbola glavnog grada Hrvatske, piše Povijest.hr.

Svaki Zagrepčanin ima svoju kumicu, mesara ili prodavača voća koji baš za njega imaju traženi domaći proizvod. O Dolcu su ispjevane pjesme te je postavljen i spomenik kumicama. Legendarni kroničar Zagreba, Zvonimir Milčec, napisao je:

[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]Dolac je najljepši, najmonumentalniji spomenik klopi, što ga Zagreb ima. Za gurmane ta je stara tržnica isto što i za bogomoljce katedrala.“ – legendarni zagrebački kroničar Zvonimir Milčec.[/box]

>>> Staro naselje Dolac, dom kmetova i sirotinje

Raspadom Austro-Ugarske, nakon Prvoga svjetskog rata, Hrvatska, a s njome i Zagreb, ulaze u novoosnovanu Kraljevinu SHS (od 1929. godine Kraljevina Jugoslavija).

Zagreb, od perifernog centra bivše Monarhije, postaje drugi najveći grad novonastale države. Zbog svoje tradicije i povijesti, unatoč činjenici da nove vlasti favoriziraju Beograd, Zagreb postaje financijsko, trgovačko i kulturno središte Kraljevine. S obzirom na ove prednosti grad raste prostorno i po broju stanovnika. Tako rastući Zagreb trebao je i adekvatno mjesto za tržnicu jer je u to vrijeme glavno tržišno mjesto bilo na prometnom Trgu bana Jelačića, popularno zvanom Harmica.

Dug put do Dolca

Ideja o izgradnji nove gradske tržnice javlja se 1905. kada, na poticaj gradskih zastupnika, građevinski odsjek Gradskog poglavarstva izrađuje projekt za središnju gradsku tržnicu na današnjem Britanskom trgu (u ono vrijeme Ilički, kasnije preimenovan u Pejačevićev). Ideja je odbačena da bi je zamijenili prijedlozi o tržnici na kraju Martićeve ulice (1907.), pa na lokaciji između Jelačićeva trga i Vlaške ulice (1908.).

Konačno, 1909. Gradsko poglavarstvo raspisuje javni natječaj za novu prostornu regulaciju naselja Dolac i Kaptola. Prvu nagradu osvaja arhitekt Viktor Kovačić s vizijom nove tržnice smještene dijelom na Dolcu, a dijelom na Kaptolu.

Ni ova odluka nije dugo ostala na snazi, pa je tako 1911. odlučeno da nova tržnica bude samo na Dolcu. Za smještaj buduće tržnice na dolačkom brijegu najviše se zalagao tadašnji gradonačelnik Janko Holjac. Počinju i otkupi prvih nekretnina, ali sve prekida Prvi svjetski rat.

Nakon rata dolazi do prosvjeda građana od kojih je grad otkupio kuće i zemljišta, a sa gradnjom tržnice nije se niti počelo. Napokon, 1924. gradski zastupnici donose odluku o izradi novog plana za uređenje Dolca, Kaptola i okoliša.

Sljedeće godine usvojen je novi regulacijski plan koji je sadržavao tri ključna dijela:

  1. Izgradnju dolačke hale namijenjene za trgovinu mesom, mliječnim proizvodima i voćem, uključujući skladišni i hladionički prostor.
  2. Otvoreni dio Dolca, gdje bi se trgovalo isključivo voćem i povrćem.
  3. Izgradnju zgrade uprave tržnice (ispred crkve sv. Marije).

Autor ovog projekta bio je arhitekt Vjekoslav Bastl, poznat po projektiranju zgrade Etnografskog muzeja. Pripremni radovi na dolačkom brijegu započinju 1927., a godinu dana nakon toga i prvi zidarski radovi.

Glavni zagovaratelj i pokretač izgradnje tržnice bio je gradonačelnik, inače arhitekt, Vjekoslav Heinzel, ali on je zbog političke afere morao odstupiti 1928. godine. Na mjestu gradonačelnika zamijenio ga je dr. Stjepan Srkulj, koji je nastavio njegovu politiku razvoja grada, a kao jedan od prioriteta istaknuo je završetak izgradnje tržnice na Dolcu.

Već početkom 1929. stvaraju se neočekivane prepreke, a najveća od njih protresti će cijelu Kraljevinu: 6. siječnja 1929. kralj Aleksandar Karađorđević uvodi osobnu diktaturu. Tim aktom sva dotadašnja izvršna tijela prestaju postojati. Cijela državna uprava, a tako i grad Zagreb, odjednom ostaju paralizirani.

Ipak, gradonačelnik Srkulj lobira na sve strane tražeći novac za izgradnju tržnice te je 4. veljače 1929. pozvan na razgovor sa samim kraljem koji mu potvrđuje gradonačelnički mandat, i daje mu ovlasti za izgradnju tržnice. Nakon povratka u Zagreb Srkulj je sastavio novo Gradsko zastupstvo te je ponovno izjavio: „prioritet je zaključivanje investicionog zajma iz kojeg bi se mogla izgraditi tržnica Dolac.“

U skladu sa svojim obećanjima, gradonačelnik saziva sjednicu svih gradskih zastupnika za 9. ožujka iste godine sa samo jednom točkom dnevnog reda: „Kada da se dovrši gradska tržnica?“

Dolački vremeplov

1905. – Izrađuje se idejni projekt za novu tržnicu na današnjem Britanskom trgu (tada Iličkom), no ideja je propala.
1907. – Gradski zastupnici donose odluku da se središnja gradska tržnica izgradi na kraju Martićeve ulice, gdje je bila jahaonica. I ovaj projekt je ubrzo odbačen.
1908. – Javlja se nova ideja o tržnici između Jelačićeva trga i Vlaške ulice, ali je gradski zastupnici odbijaju.
1909. – Gradsko poglavarstvo raspisuje javni natječaj za novu prostornu regulaciju područja Kaptola i Dolca. Prvu nagradu dobio je arhitekt Viktor Kovačić za projekt prema kojem se tržnica trebala podići dijelom na Dolcu, a dijelom na Kaptolu. Projekt je kasnije odbačen.
1911. – Gradski zastupnici donose definitivnu odluku da se tržnica podigne na Dolcu. Ubrzo počinje otkup tamošnjih nekretnina.
1920. – Prosvjedi vlasnika od kojih je grad otkupio kuće i zemljišta uoči izbijanja Prvoga svjetskog rata, ali s izgradnjom tržnice nije se počelo.
1924. – Odluka o izradi novoga regulacijskog plana Dolca, Kaptola i okoliša.
1925. – Prihvaćen novi regulacijski plan, gradski zastupnici donose odluku o izradi nacrta za izgradnju tržnice na Dolcu.
1927. – Počinju zemljani radovi na dolačkom brijegu.
1928. – Nakon licitacije, počinje zidanje tržišne hale i zgrade Tržnog nadzorništva.
1930. – Svečano otvorenje nove tržnice.


Komentari