SVAKA ČAST! Upoznajte mladog Matiju koji svakog jutra ustaje u zoru i iz Dubrave putuje na svoj OPG u blizini Popovače

Foto: Privatna arhiva

Matija Andrašević 24-godišnjak je iz Dubrave, a njegov se život po mnogočemu razlikuje od onog njegovih vršnjaka. Po struci je računalni tehničar, ali odlučio je otići u sasvim drugom smjeru, pa je sa samo 19 godina otvorio vlastiti OPG na kojem sada uzgaja kupine, maline, aronije… Razgovarali smo s ambicioznim Matijom koji nam je otkrio kako je krenula njegova priča, zašto je ured zamijenio selom, kako izgleda njegov radni dan i još štošta.

Kada je počela tvoja priča s “bobicama”? Kako si se na to odlučio?

Moja priča o bobičastom voću započinje 2016. godine nakon završetka školovanja kada sam imao samo 19 godina. Tada sam uz pomoć svoje obitelji pokrenuo svoj prvi i jedini posao, a to je uzgoj ekološkog bobičastog voća.

Imanje se nalazi u prekrasnom moslavačkom mjestu Voloder nedaleko od Zagreba gdje inače i živim te svakoga dana iz Zagreba putujem u Voloder. Na početku sam krenuo s 4.000 kvadrata zemlje koja je bila zapuštena i neobrađivana preko 30 godina te sam joj, kako ja volim reći vratio život, jer na tom mjestu su nekada bili prekrasni vinogradi i voćnjaci.

S vremenom sam polako počeo okrupnjavati zemlju i tako došao na preko dva hektra obradive površine. Kompletnu površinu koju posjedujem kupovali smo vlastitim novcem i nismo nasljedili zemlju ni od koga, naravno bez svoje obitelji ne bih mogao sam. Sigurno se pitate kako sam odlučio se baviti baš tim poslom s obzirom na to da dosta ljudi, pogotovo sa sela bježe od poljoprivrede. Smatram da treba pružiti više edukacije mladim ljudima te promovirati poljoprivredu kako bi što više ljudi potaklo da se krenu time baviti, jer poljoprivreda je jako važan sektor za Hrvatsko gospodarstvo.

Uz pomoć svoje obitelji 2016. godine sam pokrenuo OPG, odnosno ovo je peta godina kako se bavim tim poslom. Ne bih rekao da je to samo posao jer to je posebna ljubav prema tome. Nakon završetka školovanja, a po struci sam računalni tehničar, sam otišao na sezonu u Rovinj gdje sam radio u turističkom i ugostiteljskom sektoru te sam tada shvatio kolika je zapravo potražnja za bobičastim voćem.

Od malih nogu uvijek sam rado provodio vrijeme po vani za razliku od današnjice gdje djeca provode vrijeme upravo ispred računala te mogu reći kako od malih nogu sam uvijek pomagao majci po vrtu saditi nešto i shvatio sam da to volim raditi. Kada sam kretao u posao bio sam neuk po tom pitanju, ali se javila poreba za raznim edukacijama potrebnim za uzgoj ekološkog bobičastog voća. Sa svojom obitelji, a posebice mojim ocem Robertom i majkom Dubravkom krenuli sam u pustolovinu i ponovo smo kao djeca učili sve što nam je potrebno te i danas naučim ponešto novo. Svakim danom stječem nova radna iskustva, saznajem nove potrebne informacije i smatram da se čovjek cijeli život školuje i stalno nešto uči.

Što sadiš i što sve imaš u ponudi?

Mogu slobodno reći da smo među prvima, ako ne i prvi koji su zaokružili kompletnu priču o bobičastom voću, odnosno na našem imanju imamo aroniju, kupinu, malinu, crni i crveni ribiz te američku i sibirsku borovnicu.

Također imamo razne voćke kao što su jabuke, kruške, šljive, trešnje, višnje, a sve kako bi mogli imati kompletno voće koje nam je potrebno za naše preradne proizvode.

Važno je napomenuti i da se 90 posto poslova na našem imanju obavlja ručno. Time dobivamo kvalitetu nasada, biljke odnosno samog ploda. Od proizvoda imamo trenutno imamo  svježe bobičaste plodove bez kojih ova priča nebi imala smisla, potom imamo smrznuto bobičasto voće (bob po bob u posebnim pakiranjima), 100 posto prirodni matični sok aronija, matični sok aronija-jabuka, razne džemove (aronija, aronija-jabuka, malina, kupina, borovnica) te vrhunsko voćno kupinovo vino.

Naime, naša je proizvodnja ekološka te samim time zagovaramo da naši proizvodi budu isključivo prirodnih okusa, i evo, našli smo uspješan recept kako da dobijemo prirodne proizvode bez ikakvih dodataka, aditiva i konzervansa.

Foto: Privatna arhiva

Zašto se nisi odlučio za posao u struci?

Klasičan i dosadan uredski posao zamijenio sam pustolovnim uredom zvano bobičasto voće. Sama pomisao da ću u uredu provoditi cijele dane i nezdravo sjediti i gledati u kompjuter s bolovima u leđima nije me privlačila.

Imao sam samo 19 godina kada sam pokrenuo posao i zapravo ljudi u tim godina ne znaju što bi htjeli, a što ne. Ja sam imao sreće što sam imao obitelj koja me je savjetovala i s kojom sam pokrenuo posao. Smatram da je na ovo pitanje jako teško odogovoriti, ali jedno sigurno znam – da me ovo što radim čini sretnim i zadovoljnim, pored zdravlja i obitelji, ima li što bitnije.

Foto: Privatna arhiva

Pomaže li ti obitelj?

Dolazim iz šesteročlane obitelji i imam tri brata koji su uz moje roditelje moj najveći oslonac, kako u privatnom životu, tako i u poslu. Zapravo, ovaj posao nas je još više obiteljski zbližio i spojio jer vikende provodimo skupa. Braća mi pomažu kad god su slobodni i kad mogu, a roditelji su ti koji su stalno uz mene i pomažu mi.

Jesi li ikada požalio što si se počeo time baviti?

Nikada! Svaki početak bilo kakvog posla je težak, radilo se to o poljoprivredi, turizmu… Treba uložiti jako puno truda, rada, vremena i muke. Često kažu da od poljoprivrede nema ništa i da se ne isplati, ja smatram da ima jako puno potencijala i da uz pomoć, a posebice mladih ljudi, možemo potaknuti druge ljude da se krenu time baviti. Ponekad nemate financijsku stabilnost, radno vrijeme i slično, ali imate svoj vlastiti mir. Poljoprivreda je jako nezgodna jer vi ne ovisite samo o sebi nego ovisite i o još puno čimbenika. Naravno, svaki posao sa sobom nosi rizik, ali vama jedan mraz, tuča pa čak i divljač može uništiti sav vaš trud.

Uzgoj bobičastog voća sam jako zavolio i trenutno ne bih mogao zamisliti da radim nekakav posao, a da nije usko povezan s njom. Volio bih naglasiti kako sam ove godine ušao u uži krug top 21 izbora za najboljeg hrvatskog mladog poljoprivrednika te zapravo vidim da se svaki moj trud i rad s vremenom polako isplati. Također, u skorije vrijeme planiram i porektanje seoskog turizma kako bi poticao koliko je zapravo selo bitno i sve ono što selo pruža.

Foto: Privatna arhiva

Kako izgleda tvoj radni dan?

Ustajem se ujutro oko četiri ujutro, popijem kavu u miru te krećem na put prema Voloderu, gdje se inače i nalaze nasadi, to je nekakvih sat vremena vožnje. Potom doručkujem na finom friškom i svježem zraku. Nakon svega toga krećemo s berbom maline, svatko ulazi u svoj red i beremo ručno u odgovarajuća pakiranja.

Nakon berbe popišem i izvažem i razdijelim količine koje su nabrane te tražimo kupce za naše fine, slatke i prirodne maline. Uz sve to, jako je bitno po ovim vrućinama dobro zaliti biljku. Ukoliko je potrebno svakih tjedan dana obavimo košnju našeg imanja. Zatim slijedi povratak u Zagreb gdje pripremamo naše pakete za dostavu. Ja osobno volim voziti dostave kako bih s kupcima ostvario što bolju kombinaciju, jer je bitno korisnike educirati i pokazati koliko zapravo ljubavi ulažem u sve to. Naravno, proizvode i dostavljamo, a mogu se naručiti putem naše web stranice. Što sve imamo, možete škicnuti i na našem Instagramu i Facebooku.

Naravno, uz to popijemo po čašu kupinovog vina kako bi vratili željezo koje smo izbacili kroz dan iz sebe. Mislite da dan završava s time? Treba još napraviti plan i program za sutra. Često ima dana kad nemate radno vrijeme, ali imate onaj osjećaj dobrog umora i sreće što ste sve zapravu u danu napravili. Za kraj dana posvetim sebi malo vremena i odvojim vremena za prijatelje te s veseljem čekam sljedeći radni dan.

Koji su problemi s kojima se susreću OPG-ovci u Hrvatskoj?

Trenutni problemi OPG-ova po mom mišljenju su što cijene otkupa često su niske radi uvoza. Uvoz nas jako remeti u prodaji. Smatram da bi se trebali više udruživati kako bi bili što konkurentniji na tržištu. Također, jedan od problema s kojima se susrećemo je nedostatak radionica i edukacija potrebnih za bavljenje tim poslom. Osim toga, važno je reći da de ničeg se ne treba bojati. Svaki problem se da riješiti. Teba samo sjesti, razgovarati, saslušati i sve će biti u redu.

Foto: Zagreb.info
Foto: Zagreb.info
Foto: Zagreb.info

Komentari