Prevaranti s Dolca: Ispod krinke OPG-a uvozno povrće podvaljuju pod domaće po višestruko većim cijenama

Na tržnice odlazimo kada želimo biti sigurni da je voće i povrće domaće. Čini se da više ni kumicama ne možemo vjerovati.

Domaće više nije domaće, čak ni kada kumice garantiraju da jest. Mahom vlasnici OPG-ova u nekog gluho doba noći, oko tri ujutro, dolaze na Zelenu tržnicu i tamo kupuju voće i povrće. Iako su mnogi nagađali da se ovako nešto događa, nikada zapravo nije bilo dokaza. Sve do sada. Novinar Jutarnjeg otišao je u nekoliko navrata na Zelenu i na Dolac, fotografirao je kašete u kojima roba dolazi, a onda je i razgovarao s prodavačima koji su tvrdili da je sve iz njihovog vrta.

Razlika između OPG-a i prepodavača

Vlasnici OPG-a plaćaju porez na godišnjoj razini i upravo zbog toga ne moraju imati fiskalne blagajne na štandovima. Ipak, trebali bi imati pločice na kojima je ima njihovog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, osvrnete li se na Dolcu vidjet ćete da to jako malo njih poštuje. OPG-ovci ne smiju prodavati tuđu robu već samo onu koju su uzgojili na vlastitom imanju, ipak, to se nemilo krši dok naivni kupci vjeruju kako su dobili domaću namirnicu.

Preprodavači, pak, robu kupuju na Zelenoj tržnici i prodaju ju na Dolcu ili nekoj drugoj zagrebačkoj tržnici i to je legalno. Oni moraju na štandovima imati fiskalne blagajne i izdavati račune.

Uvozna salata u tren oka postaje domaća

Nebitno koliko malen vrt imaju, baš svi vlasnici OPG-ova imaju sve, svakog dana i u velikim količinama. Neki nemaju čak ni plastenike, a svjedno im ne nedostaje ničega. To je baš zato što mnoge namirnice kupuju na Zelenoj, a kasnije ih jednostavno poslažu na svoje štandove. Tako salata iz Italije, češnjak iz Mađarske i tko zna što iz Njemačke, za tren postaje domaće, a kumice vam ne daju ni tren da posumnjate u njihovu garanciju.m

Nema tu izmotavanja ili neugodne tišine, kada ih pitate je li povrće i voće na njihovim štandovima zaista domaće i nešpricano pesticidima, ko iz topa odgovaraju da jest, čak ni ne trepnu. Najgore ovdje prolaze Zagrepčani koji na placeve idu s povjerenjem i u potrazi za domaćim, koje u supermarketima ne nalaze.

Na Zelenu tržnicu dolaze kamioni iz cijele Europe, na jednom njih pisalo je “Täglich frische”, što u prijevodu znači “svakodnevno svježe”. Tog jutra kada je novinar posjetio tržnicu ugledao je i kamione s natpisima na talijanskom, španjolskom, nizozemskom, mađarskom…

Namirnice su u kašete s logom ili natpisom uvoznika, češnjak i krumpir je u mrežicama, a salata je u bijelim kašetama, omotana prozirnom folijom. Sve to vlasnici OPG jednostavno poslože na svoje štandove, a kašete sakriju.

Višestruko dižu cijene uvozne robe

Češnjak uvezen iz Mađarske kao da je bio u kalupu, svaki je istog oblika i veličine. Njegova cijena na Zelenoj tržnici je 25 kuna, dok je na Dolcu i ostalim tržnicama čak 80 kuna. Tako je i s drugim povrćem, račjice su na Zelenoj 16 kuna, a na placu 30, kila mrkve he 5 kuna, na placevima 10. Salata kristalka na Zelenoj stoji 6, a na placu 8 kuna, piše Jutarnji. 


Komentari