Nikolina koja radi ove fora razglednice Zagreba nam je otkrila gdje nalazi inspiraciju, ali i koliko je život umjetnika zahtjevan

Foto: Nikolina Žabčić

Razgovarali smo s Nikolinom Žabčić, svestranom umjetnicom čije su nam šarene razglednice Zagreba zapele za oko za vrijeme jednog dobrog starog skrolanja po Instagramu. Odmah smo morali kliknuti na profil i pogledati tko stoji iza ovih zanimljivih suvenira, pa nam je Nikolina otkrila kako nastaju ove zanimljive razglednice, koliko joj je trebalo da dođe do gotovog proizvoda, ali i čime se inače bavi te gdje općenito nalazi inspiraciju.

1. Kako ste došli na ideju s razglednicama?

Gledajući unatrag kroz godine, izgubila sam naviku slanja razglednica kada negdje putujem, ali jednako tako sam primijetila kako moji prijatelji isto nemaju taj običaj. Pitala sam se zašto je tome tako i jedini zaključak koji sam dobila jest taj da jednostavno ponuda koju imamo je postala toliko generična i monotona da ljudi više nemaju interes ulagati u nju. Ideja s razglednicama se po meni akumulirala neko dulje vrijeme.

Sada je očito bio trenutak gdje sam odlučila i reagirati na taj unutarnji impuls . Želja mi je da se ovim mini projektom, osim unošenja noviteta u taj jedan mali,ali značajan element koji doprinosi našoj baštini i kulturi, još više potakne ulaganje u mlade, ali općenito neafirmirane i afirmirane umjetnike kojih stvarno ima veliki broj te se zapravo poveća i broj prilika da djeluju i pokažu svoj rad.

2. Koliko Vam je trebalo od ideje do realizacije?

Od same ideje pa do realizacije mi je trebalo oko 3 tjedna, iako još uvijek niti nisam došla do kraja jer sam primijetila kako sam ih krenula izrađivati, ideja se samo širila tako da ovaj stadij zapravo niti nije kraj. Ima još jako puno stvari koje se mogu nadograditi i implementirati kako bi cijela priča bila jača i bolja.

Do sada sam objavila prvih 6 komada, slijedi još 6, ako ne i više… Tijekom izrade sam naišla na puno pitanja te razmišljanja kako zapravo što bolje napraviti, ali i prezentirati ovaj produkt tako da vjerujem da će kroz skorije vrijeme ove razglednice doći na puno veću razinu.

Foto: Nikolina Žabčić

3. Kojom se tehnikom koristite kod izrade ovih malih umjetničkih djela?

Početak svakog mog rada je crtež na papiru. Koristim se različitim tehnikama, od drvenih bojica, tuša i akrila pa sve do završne obrade slike i koloriranja.

4. Gdje se mogu kupiti ili će se tek moći kupiti, odnosno naručiti?

Trenutno sam još uvijek u stadiju stand by s par gift shopova, ali vjerujem da će se i taj segment iskristalizirati vrlo brzo. Do tad, razglednice se mogu naručiti direktno preko mene na mojoj Instagram stranici.

Foto: Nikolina Žabčić

5. Čime se inače bavite i jeste li iz Zagreba ili ste se u njega zaljubili kasnije? Kada?

Rođena sam u Zagrebu te sam cijeli svoj život ovdje. Kao mala, a i teenagerka, težila sam k tome da odem van, prvenstveno na studij, ali i općenito. No, kako je išlo vrijeme, težnja za odlaskom se ugasila. Prvobitno sam htjela otiči studirati u Beč, pa u Prag te u konačnici možda tamo i ostati, ali moram reći kako je ovdje život, i to kažem iz osobnih razloga i prioriteta, meni divan.

Foto: Nikolina Žabčić

Trenutno sam na diplomskom studiju animacije na Akademiji likovnih umjetnosti koji bih trebala po završetku sljedeće godine i diplomirati. Tijekom zadnje 4 godine sam se pored animacije počela intenzivno izražavati u mediju ilustracije te je i ona sama moj većinski dio posla kojim plaćam račune. To je naravno zbir raznolikih projekata gdje sam zadužena za izradu vizuala pa sve do slikovnica za djecu.

Foto: Nikolina Žabčić

Pored toga radim kao grafički dizajner za galeriju Šira. Trebalo mi je zapravo jako dugo da nađem ono što volim, pa čak i ne toliko da nađem, nego više da osvijestim te prihvatim činjenicu da je želja za crtanjem u mom životu primarna. Biti „umjetnik“ danas, pa i kroz povijest nije laka stvar, ali bih voljela naglasiti kako sebe samu ne volim niti oslovljavati umjetnicom jer se ponekad osjećam kao „šljaker“.

Foto: Nikolina Žabčić

Cijela ta generalna kategorizacija umjetnika kao ljudi koji samo mašu kistom, malo rade, a više se žale je laž. To je ozbiljan posao, jednako kao i da radim kao zaposlenik banke na šalteru ili prodavačica u dućanu. Iziskuje predanost, ustrajnost i posebice kreativnost i otvorenost, ali u smislu gdje se od nas traži da smo otvoreni prema novim stvarima te si zapravo sami moramo naći posao jer realnost je takva da nam u trenutku primanja diplome posao neće doći na pladnju, barem ne tako često.

Foto: Nikolina Žabčić

6. Koji dio Zagreba Vas najviše inspirira?

Ne postoji jedno ili više mjesta našeg grada koje mogu ovdje istaknuti. Više ovisi o trenutku, o emocijama koje se akumuliraju u meni. To može biti moj najdraži kafić, šetnica kroz Park Maksimir, vožnja biciklom prema kući i slično. Vjerujem da je jedan od ključnih razloga moje odluke da ovdje ostanem to što se u Zagrebu osjećam sigurno, gledajući što se događa u svijetu, te sve grozote koje ljudi prolaze na dnevnoj bazi, mislim da mi je dovoljno to što mogu izaći na ulicu bez straha da će mi iza ugla nešto eksplodirati…

Foto: Nikolina Žabčić

7. Što treba našem gradu da postane ugodniji oku promatrača?

Moram priznati kako mi je teško dati odgovor na ovo pitanje iz dva razloga. Prvobitno, vjerujem da nam je naš grad u trenutnom stanju puno ljepši nego inače iz jako banalnog razloga radi kojeg smijemo, nakon dugo vremena, slobodno izaći van, družiti se te time i osjetiti ono što nam grad ima za dati.

Drugi razlog, s kojim vjerujem da će se velika većina složiti, jest to što postoji jako puno stvari koje se mogu i trebaju napraviti kako bi se grad Zagreb dovelo u stadij gdje je on „ugodniji oku promatrača“, ali, nekako vjerujem da je uopće takav način razmišljanja pomalo kriv. Sve je stvar kako gledamo na stvari jer činjenica je da ljepota u tom smislu i nije najbitnija, već ono što se nalazi u srži, a kako sam već i napomenula gore, meni grad Zagreb pruža sigurnost i mir što mi je sasvim dovoljno da za mene to bude najljepše mjesto na svijetu.

Foto: Nikolina Žabčić

Komentari