Iz godine u godinu dolazi sve ranije.
Tko ne voli Advent, sjaj lampica i miris fritula i kuhanog vina? Nikad nismo tako nasmijani, nikad ljubav i dobrota nisu tako intenzivno u zraku kao u “to vrijeme godišta”. Tada lakše posežemo za novčanikom, trošeći na najmilije i zrnca božićnog duha koji nam se nudi na prodaju. Znaju to i trgovci, vrlo dobro.
Pripreme za Advent u punom su jeku, pa tako police trgovačkih lanaca već blješte božićnim ukrasima i lampicama. Djed Božićnjak već je stigao u grad, a trgovci zadovoljno trljaju ruke jer ništa ne ide tako dobro kao prodaja u vrijeme Adventa. Nije teško primjetiti da se poprilično lako predajemo toj euforiji, unatoč datumu na kalendaru. Tko može odoljeti šarolikoj ponudi božićnih kuglica za bor, koje nas mame s blještavih polica već u listopadu?
“Nije prerano. Grad od toga ima koristi..ovi sto kukaju da je Božić izgubio čar, Božić je u obitelji ionako, to nisu lampice i borovi. Kad razdvojite te dvije stvari, uživat ćete jednako u jednoj i drugoj. Osobno jedva čekam oboje !!!”, kaže Anita koju božićni duh iznimno veseli, a s njom se slaže i Ivanka koja tvrdi da se u cijelom svijetu pripreme za Advent vrše dva mjeseca ranije.
Gordana kaže da je njoj to najdraži dio godine: ” Nije prerano ,to mi je najdraži dio godine i uživamo sa djecom i unucima u blještavilu i božićnom ugođaju.”
Ljiljanu također oduševljava Advent u Zagrebu pa ga i ove godine s nestrpljenjem očekuje: “Bila sam prošle godine i toliko je bilo lijepo i dojmljivo da me cijelu godinu drži taj osjećaj blagosti,radosti i dostojanstva i ljepote grada Zagreba.Nadam se i ove godine da mi se ispuni želja….”
Ne dijele svi isto oduševljenje
Pa dok jedni posustaju i prepuštaju se trgovačkim lancima koji su ovu igru emocijama i osmislili, drugi pak pružaju “tvrdoglavi otpor”, ne dozvoljavajući konzumerizmu da ih ponese.
Takvi se slažu u jednom- prerano je za Advent!
“Naravno da je prerano, pa još Svi sveti nisu prošli, to je preprerano i izgubi se čar. 2mj ranije zaluđivati ljude a bit Božića je skromnost, molitva i obitelj na okupu, a ne kojekakve pijanke i shopping.”, misli Meli, a s njom se slaže i Vinka koja također tvrdi da Božić gubi čar zahvaljujući nakićenim policama dva mjeseca ranije.
I Željka dijeli njihov stav. ” Puuuuno je prerano, mislim da Božić još nikome nije ni na kraj pameti.”, kaže nam.
Ana iscrpnije objašnjava ovaj problem: “Odavno se komercijaliziralo sve što se moglo. U jednu ruku volim to šarenilo i grad izgleda divno. No mislim da previše ‘kupimo’ te zapadnjačke fore. Od valentinova, helowina i sveg ostalog. Žalosno i jadno da narod s prekrasnom tradicijom i običajima postaje amerikaniziran. Tako da sam protiv tih silnih kićenja i načina sve da se proda.”
“Definitivno je prerano jer nit ne razmišljam o Božiću i sukladno tome ne osjećam božićni duh u ovom trenutku, i to krajem listopada, a ako će grad biti pun božićnih ukrasa i nekog pokušaja ‘dojma blagdana i radosti’, tek me onda neće uhvatiti božićni duh, stoga je za mene ovo nametanje nečeg što pripada više drugoj kulturi nepotrebno i zapravo umarajuće jer Božić postaje reklama, a ne osjećaj i užitak. Kao da ovo postaje imperativ. Na kraju imaš grižnju savjesti jer ne osjećaš Božić.”, tvrdi Lucija.
Tko nam krade Božić?
Bruno naglašava da voli Božić i sve ono što Božić predstavlja, no osim što listopad nije mjesec za adventske pripreme, Božić kakav danas imamo gubi svaki smisao:
“Iskreno, ja volim Božić i sve vezano za njega, od obiteljskog druženja, pjesama, okićenih ulica i još ako padne snijeg super, ali ne u listopadu. Neka se kiti i neka se ljudi vesele, bolje nego da plaču, ali neka to barem bude u studenom onda, ovo je prerano. I da, ipak su malo pretjerali sa štandovima, to je otišlo do te mjere da cijeli Trg i Zrinjevac smrde po vinu i kobasicama, pogačama, krafnama, uštipcima, ustajalom ulju i tko zna čem sve ne. Kada se to sve pomješa u zraku ne ostaje baš ugodan miris. Nekada je bilo ljepše kad je bilo 10-ak štandova, pa kako prođeš kraj njega zamiriši ti, ali ovo mi smrdi, iskreno. Božić je lijep, obiteljski blagdan, a lijepo je s obitelji otići u grad kad onak zazebe i štipa obraze i bradu. Prošle godine otišao sam na Trg/Zrinjevac i požalio sam, prenapučeno je, ponuda je tolika da ne možeš odlučiti što ćeš, na 50 štandova je u principu sve jedno te isto, od tih drvenih, plastičnih, šarenih ukrasa. A ni hrana nije nešto spektakularno, ajde te kobase su još ok, ali smuči ti se kad te zapljusne miris svega u zraku. Ne znam, meni to više nije bila ona lijepa, ugodna šetnjica kao što je bila kada sam bio klinac, nije bilo onog prustovskog efekta koji vraća u djetinjstvo. Sve što sam htio jest riješiti šetnjicu što prije, probiti se kroz gužvu i otići prema kvartu. Eto, ne znam, Božić mi je najdraži blagdan, ali mislim da se ipak otišlo malo predaleko.“
Trgovci su mogli s pripremama za Advent početi već u ljeto, duhoviti su građani kojima je forsiranja božićnog duha “preko glave”. Ovdje se ne radi o “Grinchevima” koji žele ukrasti božićni duh, nego o ljudima koji nisu podložni masovnim histerijama pa ispod nataloženih drangulija naziru neki dublji smisao. Izgledno je da je pravi božićni duh zasjenjen sjajem ukrasa i bogatom ponudom trgovačkih lanaca, ali i sve ranijim bombardiranjem adventskim blještavilom s naznačenom cijenom. Još nismo upalili niti prvu svijeću, a umjetni snijeg gotovo da škripi pod cipelama.
Svi volimo dobri duh najljepšeg nam blagdana, no negdje između zapadnjačkog Helloweena i konzumerističkog Valentinova, isti taj božićni duh diskretno nam se krade.
