Isprva sve izgleda kao prizor iz filma znanstvene fantastike. Vrata velikog srebrnog spremnika ispunjenog slanom vodom koja više djeluju kao poklopac polako se zatvaraju te nastupaju mrkli mrak i apsolutna tišina. Bez ikakvih vanjskih podražaja, bez zrnca svjetlosti, a u tretmanu nema ni razgovora ni fizičke aktivnosti. Cilj je, pak, postizanje onoga za čim svi žudimo: opuštanja i odmora od svakodnevice.
Terapija plutanjem ili “floating” datira iz 1954. godine, osmislio ju je ekscentrični američki znanstvenik John Cunningham Lily, a boravkom u izolacijskim komorama stresa se danas rješavaju mnoge svjetske zvijezde koje se kunu u njihovu učinkovitost. Šire se i po Zagrebu, a u čemu je stvar odlučili smo provjeriti u “Back to Soul” centru u Voltinom.
“Kako bi se došlo do stanja potpune relaksacije, sva naša osjetila moraju se minimalizirati jer je mozak reaktivan organ. Ljudi iz kreativnijih struka lakše se opuštaju, a oni koji više naginju brojevima uvijek dolaze s dozom skepse”, objašnjava nam 30-godišnji vlasnik Luka Nauković. On je svoje prvo plutanje iskusio prije pet godina, a centar u kojemu su dva spremnika otvorio je u srpnju. Imao je dosad 40-ak klijenata, a dolaze, govori, sportaši, dizajneri, poslovnjaci, studenti…
I prije i nakon tretmana sa svima porazgovara kako bi uklonio eventualnu anksioznost od ulaska u nepoznato, a objašnjava i kako se “floatingom” smanjuje krvni tlak te razina hormona stresa, olakšavaju bolovi, potiče cirkulacija te usklađuju lijeva i desna hemisfera mozga. Najavljuje usto kako mu je u planu napraviti i veliku prostoriju ispunjenu vodom u kojoj će biti više prostora za plutanje kako bi se dodatno pojačao doživljaj.
Tretman u spremniku, pak, traje 90 minuta, a oni koji se panično boje mraka mogu plutati s upaljenim svijetlom, što u našem testu nije bio slučaj. Inicijalna trema nestala je nakon nekoliko minuta, a oči su se adaptirale na mrak. Osjećaj plutanja, pak, vrlo je ugodan, u spremniku nalik na veliku kadu ima dovoljno mjesta za pomicanje, a voda čija je temperatura 35 stupnjeva Celzijusa visoko je zasićena magnezijevim sulfatom, tzv. gorkom solju, pa kao u Mrtvom moru tijelo ne može potonuti. Postiže se tako privid bestežinskog stanja, a iako je teško procijeniti koliko treba da se um iz četvrte brzine prebaci u drugu ili prvu, na koncu se potpuno isključite. I izlazite opušteni pa se čini, eto, da doista “pali”.
Photo: Davor Puklavec/PIXSELL
