Pitanje izgradnje tržnice Dolac pokrenulo je val kritika i protesta 1929. godine, piše Povijest.hr.
Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja pokretanja gradnje tržnice na Dolcu, zagrebački gradonačelnik Stjepan Srkulj lobira na sve strane tražeći novac za izgradnju tržnice te je 4. veljače 1929. pozvan na razgovor sa samim kraljem koji mu potvrđuje gradonačelnički mandat, i daje mu ovlasti za izgradnju tržnice.
Gradonačelnik Srkulj je sastavio novo Gradsko zastupstvo te je ponovno izjavio: „prioritet je zaključivanje investicionog zajma iz kojeg bi se mogla izgraditi tržnica Dolac.“
U skladu sa svojim obećanjima, gradonačelnik saziva sjednicu svih gradskih zastupnika za 9. ožujka iste godine sa samo jednom točkom dnevnog reda: „Kada da se dovrši gradska tržnica?“
Kritike sa svih strana
Sjednica se neočekivano pretvorila u nizanje optužba na račun bivše gradske uprave. Nabrajalo se potrošeno, obećano i neostvareno.
Nadalje je ustanovljeno da za tržnicu, koja je trebala početi s radom u veljači 1929., uopće nisu raspisani natječaji za unutarnje radove. Nakon svega izrečenog zagrebačke dnevne novine postavljaju pitanje je li pametnije čitav taj prostor upotrijebiti u drugačije svrhe. Na primjer, Jutarnji list zaključuje da je najbolje cijeli prostor prenamijeniti u garažu jer bolje da grad dobije dobru garažu nego lošu tržnicu.
Ovakav oštar i pomalo sarkastičan stav ne treba čuditi, ako se zna, da se još od odluke o gradnji tržnice na mjestu starog naselja Dolac, javljaju brojni protivnici takvog rješenja: od stanovnika Dolca, čiji se objekti trebaju srušiti, preko crkvenih vlasti zagrebačkog Kaptola, čiji su određeni objekti također predviđeni za rušenje, župnog ureda crkve sv. Marije, koja bi bila blokirana izgradnjom zgrade uprave tržnice, do uglednih povjesničara umjetnosti i umjetnika te stanovnika Opatovine koji su smatrali da će izgradnjom tržnice ostati odsječeni od Jelačićeva trga i Kaptola.
Smatrali su da Dolac ne može biti pogodno mjesto za tržnicu
Jedan od glavnih kritičara izgradnje tržnice na Dolcu bio je povjesničar profesor Gjuro Szabo. Njegova predavanja o novom i starom Zagrebu izazvala su velik interes u javnosti. Na predavanju se prof. Szabo osvrće na Kaptol, srušenu Bakačevu kulu, staru katedralu te Dolac, koje smatra zadnjim ostatcima starog, romantičnog Zagreba. Za srednjovjekovno naselje Dolac, Szabo smatra da je bilo zadnje koje je u cijelosti sačuvalo izraz starinskog života Zagreba, a danas je „skup razvalina, skoro smetlište“. Nadalje, profesor navodi da Dolac, svojim položajem u središtu grada, na strmini brijega, bez svjetla i zraka, nikako ne može biti pogodno mjesto za tržnicu.
Velike kritike u javnosti izazvao je i projekt izgradnje zgrade Tržnog nadzorništva na zapadnoj strani Dolca, čijom bi se izgradnjom u potpunosti zatvorila crkva sv. Marije. Najglasnije u prosvjedima bile su Crkvene vlasti. Sve kritike i vapaji ostali su bez rezultata. Zgrada dan-danas stoji ispred crkve, sa svojim kosim krovom gdje su smješteni uredi Tržnica Zagreb, te brojnim kafićima u prizemlju. Štoviše, 1936. do crkve je otvorena i ribarnica, što je pokrenulo novi val kritika i protesta.
Nove nevolje
Nove nevolje pojavile su se izgradnjom moderne trokatnice, na istočnoj strani Dolca, koju su zajednički gradili odvjetnici dr. Arko i dr. Herzog. Naime, iako građani s ponosom pričaju o izgradnji nove moderne trokatnice, koja će imati i dva kata ispod gornjeg dijela tržnice, na sjednici Odbora za Dolac početkom travnja 1929. zaključeno je da projekt zgrade nije u skladu s donesenom regulacijom. Stoga se od projektanta zahtijeva da preradi osnovu, tako da zgrada bude u skladu sa zgradom Tržnog nadzorništva i kućom ljekarnika Bartulića.
Zanimljivo je da je u odboru, koji je odlučivao o ovome pitanju, bio i ljekarnik Vladimir Bartulić koji je, ne tako davno, i sam tužio grad zbog gradnje na Dolcu. Iako su dr. Arko i dr. Herzog uložili žalbu na ovu odluku, zgrada će ipak biti izgrađena u skladu s regulatornom osnovom, a kasnije će čak podzemni dio zgrade grad unajmiti i u njemu urediti prostor za prodaju mliječnih proizvoda. Još i danas stari Zagrepčani taj dio tržnice jednostavno nazivaju tržnica Arko.
Dolački vremeplov
1905. – Izrađuje se idejni projekt za novu tržnicu na današnjem Britanskom trgu (tada Iličkom), no ideja je propala.
1907. – Gradski zastupnici donose odluku da se središnja gradska tržnica izgradi na kraju Martićeve ulice, gdje je bila jahaonica. I ovaj projekt je ubrzo odbačen.
1908. – Javlja se nova ideja o tržnici između Jelačićeva trga i Vlaške ulice, ali je gradski zastupnici odbijaju.
1909. – Gradsko poglavarstvo raspisuje javni natječaj za novu prostornu regulaciju područja Kaptola i Dolca. Prvu nagradu dobio je arhitekt Viktor Kovačić za projekt prema kojem se tržnica trebala podići dijelom na Dolcu, a dijelom na Kaptolu. Projekt je kasnije odbačen.
1911. – Gradski zastupnici donose definitivnu odluku da se tržnica podigne na Dolcu. Ubrzo počinje otkup tamošnjih nekretnina.
1920. – Prosvjedi vlasnika od kojih je grad otkupio kuće i zemljišta uoči izbijanja Prvoga svjetskog rata, ali s izgradnjom tržnice nije se počelo.
1924. – Odluka o izradi novoga regulacijskog plana Dolca, Kaptola i okoliša.
1925. – Prihvaćen novi regulacijski plan, gradski zastupnici donose odluku o izradi nacrta za izgradnju tržnice na Dolcu.
1927. – Počinju zemljani radovi na dolačkom brijegu.
1928. – Nakon licitacije, počinje zidanje tržišne hale i zgrade Tržnog nadzorništva.
1930. – Svečano otvorenje nove tržnice.
>>> Staro naselje Dolac, dom kmetova i sirotinje
>>> Dug povijesni put do danas najautentičnijeg simbola Zagreba
