Cijene trešanja kao suho zlato, a nedostaje i radnika koji će ih brati pa propadaju: ‘Našao sam deset Nepalaca preko jedne agencije…’

Foto: Pexels

Mnoge kupce šokirale su cijene trešanja na tržnicama i trgovačkim lancima pa je tako ovo mnogima omiljeno voće očito postalo voće za bogate.

Pored toga, ponuda trešanja u zagrebačkim trgovačkim lancima je slaba. U Konzumu možete kupiti pakiranje trešanja (500 g) za 15,99 kuna.

Foto: Screenshot Konzum

U Intersparu ćete istu količinu trešanja hrvatskih dobavljača platiti 11,99 kuna.

Foto: Screenshot Interspar

Na hrvatskim tržnicama cijena se penje do vrtoglavih 100 kuna po kilogramu koliko traže prodavači u Zagrebu odnosno 80 kuna na tržnici u Rijeci pa joj je prema tome cijena u rangu kilograma junetine ili teletine, piše Novosti.hr

Trešnje propadaju jer ih nema tko brati

U današnje vrijeme rijetki sade ovu voćku, još rijeđima uspijeva, a starih sorti gotovo i nema. Pritom je i poskupjelo gorivo, a narasla je cijena rada odnosno trošak berbe, što su sve neki od mogućih uzroka velikih cijena. No, još jedan od uzroka skupoće trešanja moguće je da se krije i u nedostaku radne snage.

Na plantažama Zlatana Kljakovića Gašpića propalo je više od pedeset tona trešanja jer ih nije imao tko pobrati, piše Slobodna Dalmacija. Vlasnik je nekoliko puta oglašavao potrebe za radnom snagom po zavodima za zapošljavanje i internetskim portalima ali nitko se nije javljao. I oni koji su se javili, posao su obavljali jako loše i od njih nije bilo velike koristi. Zlatan je nudio plaću od 5 do 9 tisuća kuna mjesečno (ovisno o količini koja se nabere) za 8 sati rada dnevno uz sat vremena odmora i plaćen prijevoz do plantaže u Majkovcu kod Svetog Ivan Zeline, ali uzalud.

Stoga je Zlatan pokušao pronaći uvoznu radnu snagu. Javili su mu se potencijalni radnici iz Afganistana, Pakistana, Bangladeša, Nepala, Filipina, ali problem nije mogao riješiti zbog birokratske zavrzlame. Naime, on je potrebu za radnicima oglasio u travnju, a papirologija odnosno njihove radne dozvole mogle bi se riješiti tek u kolovozu i rujnu. Dakle, nakon četiri mjeseca.

“I eto vidite. Našao sam deset Nepalaca preko jedne agencije koji su spremni brati trešnje, ali početi bi mogli tek u kolovozu jer im nije riješena radna dozvola i viza. A u kolovozu meni treba samo jedan radnik da pokosi po voćnjaku. Trešnje se beru sada i propadaju jer ih nema tko brati”, istaknuo je Kljaković Gašpić koji smatra da je za sve kriva spora administracija i velika birokracija.

Komentari